VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 2. - 132
132 Barski nadbiskup psovao je još Dubrovčane pred papom radi toga, što su ga bili zasužnjili, grdio ih „psima i Saracenima" i zahtjevao je od njih odštetu od 2000 perpera, ako hoće da se riješe izopćenja, kojim ih je radi toga nasilja kaznio. Još se dubrovački nadbiskup morao radi jednoga drugoga događaja braniti od barskoga nadbiskupa. Slava, udova iza Gervazija Najmerija, i njezin sin Filip obrali su bili neke godine jedan nadbiskupov vinograd u Čelapču, na što je dubrovačka općina na pritužbu nadbiskupovu zaključila (4. rujna 1251.), da će mu ona tu štetu platiti i njega u daljnjem posjedu toga vinograda braniti od sličnih nepravda. Nu Slava i Filip smatrali su se povrijeđeni u svojem posjedu, pa su se zbog toga obratili na samoga papu. Oni poslaše k njemu svoga zastupnika Junija Crijevića, a. dadoše punomoć i barskom nad biskupu, da ih zastupa pred papom. Najprije bude saslušan od pape Crijević, koga je dubrov. nadbiskup radi ovoga napastovanja izopćio bio, ali ne uspje i bi otjeran, a zatim pokaže barski nadbiskup svoju punomoć od Slave i Filipa i napadaše dubrov. nadbiskupa radi otima čine, ali čini se da i on nije ništa uspio. 1 ) O svemu tome izvjestio je (24. veljače 1252.) dubrov. nadbiskup dubrovačke poslanike (Dabranu Zelenga, Cerne Vitanju, Teodora Bodaču i Gojslava Kružića), koji su tada poslani bili u Mletke, valjda da tamo zamole posredovanje mletačke vlade kod pape u prilog Dubrovčana. Osim toga im nadbiskup ponovno javlja, da je posudio 25 libara de narskih groša u Mlecima u svrhe ovoga poslanstva, ali ih potiče, da nađu još novaca, jer da su troškovi poslanstva veliki, a osim toga da se ovako veliki i teški poslovi ne mogu promicati bez velikih izdataka (misli u svrhu mićenja). Budući da pako nije amo došao ni bosanski biskup ni njegov punomoćnik, a barski ga nadbiskup nije mogao za stupati, jer nije bio njegov sufragan, nije se moglo raspravljati o pri padnosti toga biskupa pod vlast dubrov. nadbiskupa, pa zato pozivlje dubrovački nadbiskup poslanike, neka odrede, da se namah posije bo sanskomu biskupu poziv, ako to već nije međutim učinjeno, a njemu neka namah pošlju ovjerovljeni prijepis toga poziva. Konačno im iavlja nadbiskup, da će se naskoro uputiti u Mletke, da tamo unapredi interese grada i crkve dubrovačke 2 ) ') Smičiklas o. c. IV. br. 394. i 419. str.. 481. i 452. 2 ) Smičiklas o. c. IV. br. 419. str. 481—483. — Travunjski biskup Salvije pozvao je doista, potaknut valjda od Dubrovčana, po svom poslaniku Paver zenu bosanskoga biskupa Ponsu, kojemu je u Đakovu predao (8. svibnja 1253.) onu bulu papinu (od 23. svibnja 1250.), kojom se oh pozivlje pred papinsku stolicu 8 mjeseci iza prijetka ovoga poziva (Smičiklas o. c IV. br. 430. str. 494—495.). Nije poznato, da li je došao papi on ili njegov punomoćnik. Čini se, da ih nije bilo tamo,