VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 2. - 133
133 Međutim se istraga pred sabinskim biskupom Petrom de Barro, papinskim punomoćnikom, dovršila. Svaka je stranka navela dokaze za svoju tvrdnju, naznačila svoje svjedoke i ustanovila pitanja, koja se imadu tim svjedocima staviti, da na njih odgovore. Sad je trebalo te svjedoke preslušati. To povjeri papa jakinskom biskupu Ivanu Bonu. On mu naloži (bulom od 19. ožujka 1252.), da bilo sam ili po svom punomoćniku presluša svjedoke, koje bi stranke označile, o svim onim točkama (artikulima) i upitima obih stranaka, koje mu šalje zapečaćene sabinski biskup, od njega (pape) određeni u ovoj raspri sudac, i to najkasnije za šest mjeseci poslije primitka ovoga naloga, dalje da nji hove odgovore pobilježi i svojim pečatom ovjerovljene posije apostolskoj stolici, i napokon da stranke pozove, neka dva mjeseca iza toga ili samé ili njihovi punomoćnici dođu na papinski dvor, da tu čuju ko načnu papinu odluku. S ovom papinskom bulom uputi se dubrovački nadbiskup u Jakin, gdje ju pred svjedocima uruči (30. travnja 1252.) biskupu Bonu. 1 ) Budući da sada Dubrovčani nisu imali na papinskom dvoru svojih' punomoćnika, povjeriše oni (25. ožujka 1252.) zastupanje svojih interesa kod papinske stolice dvjema mletačkim podanicima, kao svojim puno moćnicima, a to bijahu Leonard, župnik sv. Ivana od Trevisa, i Egi dije, župnik sv. Marije od Casala, trevisanske dijeceze. 2 ) Barski pako nadbiskup ostao je još i dalje na papinskome dvoru, gdje je krepko branio svoja metropolitska prava. Tako je branio svoja prava nad ar banaškim biskupom. Mi smo već spomenuli, da je papa . njemu (nad biskupu) naložio bio (8. kolovoza 1250.), da toga biskupa primi u ka toličku crkvu, i podvrgne ga neposredno papinskoj stolici, ali to samo onda, „ako nije nikad bio podložan kojemu latinskomu biskupu ili mu po pravu nije dužan biti podložan." No budući da je arbanska bisku pija onda, kad je pristajala uz rimsku crkvu, bila podložna barskome nadbiskupu (kako dokazuje sudjelovanje njezina biskupa u barskome koncilu g. 1199.), to ju barski nadbiskup nije smio ni htio podvrći ne posredno papi, nego je zahtijevao, da se ona opet podloži njemu, bar skome nadbiskupu, kao svome metropolitu. No arbanski biskup nije mu se htio pokoravati, želeći biti posve nezavisan od bilo kojega metro polita. Na to se barski nadbiskup potuži papi, da mu on ne će da bude poput drugih sufragana poslušan kao svome metropolitu, premda od papinske stolice nije dobio nikakve povlastice, da se riješava ovisnosti od barskoga nadbiskupa. Pa makar je i samo metropolitsko pravo bar skoga nadbiskupa bilo prijeporno radi raspre sa dubrov. nadbiskupom, ') Smičiklas o. c. IV. br. 423. str. 487—488. — Iz Jakina otišao je valjda dubrov. nadbiskup u Mletke, kao je bio naumio. 2) Smičiklas o. c. IV. br. 421. str. 484.