VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 2. - 123
123 Skoro zatim poslaše dubrovački nadbiskup i kaptol u Bar svoga punomoćnika kanonika Matiju Teofilova (zajedno s kanonicima: Ilijom Vivianom, Ivanom Dobroslavom i Paskalom) po istom poslu. Doplovivši (11. svibnja 1247.) u pristanište barsko, sastadoše se ovi đubrov. poslanici s barskim arciđakonom Petrom, pa ga zamoliše, da (zajedno sa još dvojicom: Zavinom Vitalom i Ivanom Dabranom) dojavi kaptolu, da su oni prispjeli i da žele s njim govoriti. Kaptol im po ovoj dvojici poruči, da će ih rado primiti. Drugi dan u nedjelju (12. svibnja 1247.) dođoše oni u stolnu crkvu sv. Đurđa, gdje se već služila misa i pozdraviše u ime dubr. nadbiskupa i kaptola arciđakona Petra, koji ih zapita, po što su došli. Matija mu odgovori, da je došao barskomu kaptolu s porukom i pismima dubrov. nadbiskupa i kaptola, pa zato ga zamoli, da u to ime sabere čitav kaptol. On mu odgovori, neka idu gradskome knezu Ivanu i zamole ga, da sazove na skupštinu barski puk, a on da će po misi doći s kaptolom. Matija učini tako i knez Ivan sazva starješine i narod u crkvu sv. Petra, gdje su iščekivali kaptol. Ali ovaj ne dođe, premda se misa svršila. Na molbu Matijinu posla knez svoga zamjenika (vikara) arciđakonu s pozivom, da dođe, ali mu on odgovori, da ne može doći, jer je kod objeda. Kad ga je iza nekoga vremena knez ponovno zamolio, da dođe ili će oni k njemu doći, ako mu je s voljom, odgovori on, da su ostali svećenici kod objeda, pa da ih ne može skupiti. Tad se na predlog kneza svi raziđoše, da se poslije objeda opet sakupe. Kad se to zbilo, pozvaše opet po đakonu Teodoru arciđakona. da dođe, ali on im odgovori po ovom Teodoru i po svome podđakonu Petru de Tanusio. da se čudi, po što su oni (dubr. poslanici) k njima došli, on da ne će ni njih ni njihovih pisama primiti niti ih saslušati, jer da će se oni držati onih pismenih ustanova, koje su ugla vili s prijašnjim njihovim (dubrovačkim) poslanicima.') Na to poslaše oni po četvrti put glasnike (svećenika Ivana sa Marinom de Calenda. Vitalom Teofilovim i Bistijem Gataldijem) po njega, ali ga ne nađoše kod kuće, jer je bio otišao u lov. Sad su uvidili dubrov. punomoćnici, da ih arciđakon hotice izbjegava i da ne će s njima da se sastane, pa zato izjavi kanonik Matija pred knezom i pukom, da će se pritužiti na rimsku stolicu radi ovoga postupka, a zatim pročita pisma nadbiskupa i kaptola dubrovačkoga, upravljena barskom kaptolu, u kojima se njemu predbacuje, što se ne pokorava dubrov. crkvi kao svojoj metropoli, i podjedno se poziva, ako bude pristupio izboru svoga crkvenoga glavara, da dade ispitati i potvrditi izbor od dubrovačkoga nadbiskupa, inače će se ovaj pritužiti papi. Na to stadoše neki svjetovnjaci i svećenici psovati dubrov. punomoćnike i groziti im se, a neki su svjetovnjaci vikali : „Što je nama papa, gospodar naš kralj Uroš je nama papa." Na to se puno l ) Koje su to ustanove i kada su one uglavljene, ne doznajemo iz isprava.