VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 116

116 svojim vijećem u ime dubrovačke općine.

1

) Posebnom poveljom oprašta im još kralj mogoriše od Zrnovnice.

2

) Za ove raspre sa Srbijom stavio se papa na stranu Dubrovčana. Srpski vladari bili su se naime opet otrgli od pape i rimske crkve i stali ponovno širiti i pogodovati istočnu vjeru po svojoj državi. To je moralo zabrinuti papu za opstanak katoličke vjere u Srbiji. Papa je bio pristao na obnovu barske nadbiskupije samo zato, jer su se vladari Stjepan i Vukan priklonili bili rimskoj crkvi zajedno sa svojim narodom. Ali sada, kad su se oni iznevjerili katoličkoj vjeri i opet se obratili istočnoj, nije više bilo razloga, da se podupire njih i njihova barskoga nadbiskupa, nego je papa držao, da će po katoličku crkvu biti probi

tačnije, ako katoličkoj vjeri odani Dubrovnik dobije opet crkveno prven

stvo po cijeloj gornjoj Dalmaciji. Zato je papa stao podupirati nastojanje dubrovačkoga nadbiskupa, da mu se pokore svi gornjodalmatinski bi

skupi, a kad ga oni nisu htjeli slušati, potuži se nadbiskup papi. Na to naloži Grgur IX. (13. srpnja 1234.) trogirskomu nadbiskupu Treguanu i trogirskomu kanoniku Grguru, da pozovu pred svoj sud i dubrovačkoga nadbiskupa i njegove neposlušne sufragane (svačkoga, drivaskoga, ska

darskoga i polatskoga), da ih saslušaju i onda izreku svoj sud.

3

) Ne kaže se dalje, kako je ova stvar tekla, ali iz kasnijih događaja znamo, da dubrovački nadbiskup nije uspio, jamačno zato, jer su srpski vladari 1) Smičiklas o. c. III. br. 372. i 376. str. 427—431. i 433—434. Prvu ispravu stavlja izdavač u g. 1234. po prilici, no Jireček (o. c. I. str.' 293. bilj. 3.) je po dobi službovanja dubrov. svjedoka, navedenih u ispravi, točno od

redio vrijeme, kad je ona mogla biti izdana, naime između rujna 1234. i travnja 1235. — Drugu ispravu stavlja Smičiklas u g. 1234—1240., premda ona nije posebna povelja, nego je samo potvrdna klauzula kralja Vladislava one isprave, kako se vidi iz latinskoga prijevoda ove isprave (Smičiklas o. c. III. strana 429—-431.), te se tom sačinjava s njome jednu cjelinu; pripada dakle istoj dobi. — Resti o. c. str. 77. navodi ovaj mir, ali ga stavlja pogrješno u god. 1229., jer tada Vladislav nije bio srpski kralj. — Srv. Č. Mijatović o. c. u „Glasniku" IX. str. 185—186. 2

) Smičiklas o. c. III. 375. str. 433. Izdavač meće i ovu ispravu u god. 1234—1240., ali nema sumnje, da i ona spada u isto doba,, kad su se Du

brovčani izmirili s Vladislavom. — Resti o. c. str. 86. meće to u g. 1239. — U isto po prilici doba (oko g. 1234.) zajamčuju Dubrovčanima slobodu trgovine po svojim zemljama i bosanski ban Matej Ninoslav i veliki humski knez An

drija, a epirski

• despot Emanuel Angelo podjeljuje im (u ožujku 1234.) povla

stica; od bugarskoga cara Asjena II. dobili su oni slobodu trgovine po Bu

garskoj već negdje oko g. 1230. Smičiklas o. c. III. br. 296., 348., 371. i 374. str. 374., 404—5., 427. i 432.). a) Smičiklas o. c. III. br. 353. str. 409.