VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 117

117 branili svoga barskoga nadbiskupa, zabranjujući svojim biskupima, da njega ostave i podvrgnu se dubrovačkomu nadbiskupu.

1

) Ovaj dakle nadbiskup nije dobio izgubljenih sufragana natrag, pače sad ga stiže još novi udarac, da je naime izgubio još jednu su

iragansku biskupiju, koja mu je bila ostala iza obnove barske nadbi

skupije, a to je bosanska biskupija. Aringerije se više brinuo za to, kako bi opet dobio pod svoju vlast izgubljene sufragane, nego li za to, da obrani katoličku vjeru u ugroženim krajevima svoje metropolije. Zbog toga se jako raširilo patarenstvo po Bosni, s tim više, što je i sam bosanski biskup (jamačno spomenuti već Vladimir) pristao uz krivo

vjerstvo. Na to posla (g. 1233.) papa Grgur IX. u Bosnu svoga legata Jakova, biskupa prenestinskoga, da iskorijeni to patarenstvo. Legat pro

nađe, da je veći dio bosanskoga žiteljstva ugrezao u krivovjerstvo za

jedno sa svojim biskupom, pače da je i dubrovački nadbiskup, njegov metropolit, znao za krivovjerstvo bosanskoga biskupa, a opet ga je posvetio za biskupa i dalje mirno gledao, kako se patarenstvo sve više širi. Zato odijeli sad legat bosansku biskupiju od dubrovačke metropolije. i ona bude podvrgnuta najprije neposredno samomu papi, a poslije (g. 1247.) kaločkomu nadbiskupu, koji se dosada odlikovao svojom revnošću u pobijanju Patarena. Bosanski krivovjerni biskup bude skinut sa svoje časti, a na njegovo mjesto imenova papa Dominikanca Ivana, rodom Nijemca iz Wildhausena u Westfalskoj.

2

) Radi gubitka bosanske biskupije izgubio je Aringerije ugled u Du

brovniku i kod svećenstva i kod puka. Ovaj gubitak bio je za njega sudbonosan kao i slični događaji za njegove predšasnike Vitala II. i Bernarda II. Nezadovoljstvo svećenstva i naroda prisili Aringerija, dà je odlučio ostaviti Dubrovnik i ne vratiti se u nj tako dugo, dok se ne slegne ova razjarenost protiv njega. God. 1235. uputi se u Francusku. Kad je bio u Dijonu, birao se baš u tamošnjem samostanu novi opat. Izbor je bio veoma buran i bude izabran neki P. (Petar ili Pavao ?) No njegovi protivnici nisu smatrali taj izbor valjanim, pa su zato zamolili nadbiskupa Aringerija, da bi on zauzeo mjesto opata. To međutim nije bilo pravo izabranomu P., pa ga je po svoj prilici on dao potajno po noći utopiti u jednom jezeru (g. 1236.).

3

) l

) Ovako sudi i Farlati o. c. VI. str. 101. Sve ovo doznajemo iz papinskih pisama od 5. lipnja 1232., 30. svibnja 1233., 26. travnja 1238., 20. srpnja 7246. i 26. kolovoza 1247. (Smičiklas o. c. III. br. 315. i 227. str. 361—362. i 379—380. i sv. IV. br. 50., 263. i 285. str

. 56—57., 297 -298. i 322—323.). — Srv. Farlati o. c. VI. str. 97 i Klaić „Povijest Bosne" str. 68. i 70. — Jireček o. c. I. str. 215. uzimlje, da je Vla

dimir bio onaj biskup, koga je legat Jakov svrgnuo (god. 1233.) s biskupske časti. 8

) Farlati o. c. VI. str. 100

;