VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 115

grade zatonske, poljičke i žrnovničke. No zato ne smiju unaprijed dru

goga zemljišta srpskoga sebi prisvojiti ili obrađivati ih, jer će time prekršiti ovaj ugovor i izgubiti sve povlastice. Ako napokon nastanu kakve pravde između njegovih i njihovih podanika, onda se to imade riješiti na običajnim sudovima, koji se po starome zakonu imadu ob

državati od Nikolja dne do Đurđeva dne.

1

) Ovo pristajanje Dubrovčana uz Radoslava jamačno je prisililo Vladislava, da se digao na Dubrovčane i na njih navalio. O tečaju ovoga rata nemamo potanjih vijesti. Jedino će se valjda njega ticati ono, što Spljećani spominju u svom pismu (od veljače g. 1234.) Dubrovčanima. U njemu vele oni, kako bi se radovali, kad bi oni (Dubrovčani) mogli odoljeti neprijateljskomu kralju, koji im svaki dan zasjede pravi.*) I doista su mu Dubrovčani odoljeli, te je među njima došlo do mira (još iste g. 1234. ili početkom g. 1235.) U tom miru obećavaju Dubrovčani Vladislavu, da će mu biti prijatelji, da ne će napastovati njegova ze

mljišta niti mu ga otimati, da ne će dozvoliti ni njegovim neprijateljima, koji bi pribjegli u Dubrovnik, da ga napastuju, a ako bi to ovi ipak učinili, da će mu ili štetu nadoknaditi ili krivca njemu predati, dalje da će njemu (Vladislavu) i njegovima dati utočišta u svojemu gradu, ako bi ga nužda potjerala iz domovine, i otpratiti ga časno, ako bi htio njihov grad ostaviti, da će mu dati dar od 1000 perpera (polovicu odmah, a polovicu do Božića) i 50 lakata crvenoga skrleta, da njegov carinik (carinski činovnik) može boraviti u Dubrovniku i pobirati, što kralja po pravu ide, a zato da kralj oprosti Dubrovniku danke, koje on njemu ima davati, i njegovim trgovcima carine za one godine, u kojima bi Dubrovčani dali kralju pomoći na moru, napokon da se raspre, koje bi između njih nastale, običajnim sudovima riješe. Ovaj mir po

tvrdio je kralj Vladislav u ime srpske države i knez Ivan Dandolo sa 1

) Smičiklas o. c. III. br. 342. str. 395—396. — Resti o. c. str 82—83. No on griješi u tome, Što srpskoga kralja zove Stjepan Uroš mjesto Radoslav. — Srv. Cedomil Mijatović „Financije srpskoga kraljevstva. II. Izvori za finan

cijski dohodak u'XIII. i XIV. vij." u „Glasniku srp, uč. dr." knj. IX. 1869. (XXVI. star. reda) str. 183—185. 2

) Smičiklas o. c. III. br. 373. str. 431. Tu vele Spljećani, da šalju Du

brovčanima suca Ivana sa nekim Kazetom, komu su Dubrovčani oteli stoku, moleći ih, da mu naknade štetu. Ovi su to i učinili, a na to im Kazeta izdade (2. ožujka 1234.) potvrdu o tom (Smičiklas o. c. br. 346. str. 403.) Prema tome će ovo pismo biti najkasnije iz veljače 1234. *