VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 114

114 mir. U tom miru dozvoljava kralj Dubrovčanima slobodu trgovine po cijelom svom kraljevstvu i zajamčuje im, da im se neće praviti nigdj

e kakvo nasilje, ali ako bi se to dogodilo u kojoj župi, onda imade župa ili izručiti krivca ili platiti odštetu. Napokon se Dubrovčani izuzimlju od običnih sudova i podvrgavaju neposredno kraljevu sudu, ako dođe do kakve raspre.

1

) No za kralja Vladislava (1234.—1243.

2

), mlađega sina Stjepana Prvovjenčanoga, dođe nanovo do raspre i borbe između Srbije i Du

brovnika. Kad je on ustao na svoga starijega brata Radoslava, pobježe ovaj u Dubrovnik, gdje bude lijepo primljen. Tu su mu valjda Dubrov

čani obećali pomoći, kad im je on podijelio (4. veljače 1234.) mnoge povlastice za slučaj, ako se opet dočepa vladanja u Srbiji. On im naime dozvoljava slobodnu trgovinu po cijelom kraljevstvu i po Humu i po Zeti bez plaćanja ikakve carine, oprašta im mogoriše (danke za vino

grade) humske, kao i one danke, koje plaćaju za Rijeku, pa za vino

1) Smičiklas o. c. III. br. 198. i 267. str. 225. i 300. Drugu ispravu stavlja izdavač u g. 1228. po prilici, a prvu u god. 1222.—1228., jer nemaju navedena datuma. No kako je iz gornjega razlaganja jasno, da se god. 1228. vodio rat između Srbije i Dubrovnika, nema sumnje, da ovo njihovo izmirenje mora pasti najranije u g. 1228. — U obim ispravama spomenuti kralj Stjepan ne može biti Stjepan Prvovjenčani, jer je on umro najkasnije 24. rujna god. 1228., kako uzimlju Jireček o. c. I. str. 289. i Rački o. c. u „Radu" I. tsr. 125., nego njegov sin i nasljednik Stjepan Radoslav (1228.—1234.). Drugi povjesni

čari uzimlju smrt Stjepanovu mnogo ranije, tako veli Iv. Pavlović („Nekoliko hronoloških pitanja iz srpske istorije" u „Glasniku srp. uč. dr." knj. XLVIII. 1880. str. 221.), da je Stjepan vladao do god. 1224., a Stanojević (o. c. str. 113.): do god. 1123. po prilici, lmademo povelju Radoslavovu, koju je on izdao Dubrovčanima, kada je pribjegao k njima, bivši srušen s vlade od svoga brata Vladislava .(Smičiklas o. c. III. br. 342. str. 395—396.). U njoj je nave

dena g. 1234.. ali je indikcija kriva, 4. mjesto 7. Budući da 4. indikciji odgo

vara g. 1231., misli Pavlović (1. c), da je u godini pogrješka (g. 1234. mjesto 1231.), pa zato da je Radoslav protjeran g. 1231. No zar ne može biti godina točna, a indikcija pogrješna? Lj. Kovačević „Nekoliko hronoloških ispravaka u srp. istoriji" u „Godišnjici Nikole Čupića" God. III. 1879. str. 366. i 425—6. uzimlje g. 1234., a kao doba smrti Stjepana Prvovjenčanoga označuje 24. rujan 1227. Nadbiskup Danilo („Život kraljeva i arhiepiskopa srpskih" izdao Đ. Da

ničić, Zagreb 1866. str. 5.) veli, da je Radoslav vladao 6 godina; prema tome počeo bi vladati negdje g. 1225., ako ova isprava spada u g. 1231., ili g. 1228., ako ona spada u g. 1234. 2

) Ovako uzimlje Jireček o. c. I. str. 292.; Stanojević o. c. str. 114. i 117. i Lj. Kovačević o. c. u „Godišnjici N. Čupića" III. str. 365. i 268. uzimlju 1233—1242., a Pavlović o. c. u „Glasniku" XLVIII. str. 225—226: 1231 — 1243.