VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 113

113 Övaj mir nije međutim dugo potrajao. Raspra radi biskupa i za

posjednutoga zemljišta potaknu opet srpskoga kralja (valjda, još) Stje

pana Prvovjenčanoga, da zaratuje (g. 1228.) na Dubrovnik. No tečajem rata umrije (24. rujna i. g.) kralj, a naslijedi ga najstariji sin Stjepan Radoslav (1228.—1234.), koji odlučno nastavi rat Srbi su harali i uz

nemirivali okoliš dubrovački, tako da je dubrov. vijeće izdalo zapovijed (8. listopada 1228.), da izuzevši u prijedjelu od Sv. Jakova Višnjice do Kantafiga (Caput fici) nijedan Dubrovčanin ne smije obrađivati svoj vinograd, dalje da ne smije na suhoj zemlji slavenskoj (srpskoj) pasti marvu, orati ili sijati, Inače će platiti globu od 50 perpera, rob će biti osim toga šiban, a slobodan čovjek bit će prodan za roba, zatim da ne smije nijedan Dubrovčanin pobjeći iz grada, inače će izgubiti gra

đansko pravo i bit će zajedno sa svojim imetkom prodan, ako ga uhvate. 1 žitelji otoka ne smiju pasti stoku ili obrađivati suhu zemlju srpsku, ili tamo dovažali ljude ili hranu sa otoka ili obrnuto iz kopna ljude na otoke, inače će platiti rečenu globu (od 50 perpera). Pod prijetnjom te globe zabranjuje se i majstorima iseliti se iz grada. Napokon se određuje, da svatko, tko ne bi htio čuvati (na straži) grad, kada na njega dođe red, imade platiti globu od 1 perpera.

1

) Jednako su Dubrov

čani stali popravljati i oružati gradske kule radi bolje obrane.

2

) Iz ovih odredaba vidi se, da je Dubrovniku moralo biti dobrano tijesno za ovoga rata, ali on se uza sve to obranio i kralja Radoslava prisilio (1228.) na Korčuli i Mljetu (a to se jamačno dogodilo za rata), pa će mü to općina za 5 godina nadoknaditi (Smičiklas o. c. III. br. 114. i 116. str. 133. i 134. Srv. i br. 118. str. 135.). S kime se ovaj rat vodio, ne kaže se, ali nema sumnje, da se vodio sa Srbima, kad je skoro zatim s njima uglavljen mir. ') Smičiklas o. c. III. br. 261. str. 292. Ovdje se govori o ratu, koji se baš vodi („hoc tempore guerre"), ali se ne kaže, s kim se taj rat vodi. No kako se zabranjuje oranje, sijanje i paŠarenje na zemljištu slavenskom („in totam terram Sclavorum") t. j. srpskom, nema sumnje, da se rat vodio sa Srbijom. 2

) To spominje Domanja Bobalić, kad je bio preslušan (4. studenoga 1279.) kao svjedok pred sudom, veleći: „Tempore Radasclaui régis, quando armabuntur turres" (Div. Rag. 1278. f. 60 kod Jirečeka o. c. I. str. 293. bilj. 2.). Nema sumnje, da se ovaj dogođaj odnosi na ovo Radosavljevo ratovanje g. 1228. Jireček doista uzimlje, da se ovo oružanje dogodilo god. 1234. protiv kralja Vladislava, kad je ovaj otjerao s prestolja brata Radoslava, a ovaj na to utekao u Dubrovnik i tu našao zaštite i utočišta. No one riječi „Tempore Radasclaui regis" jamačno označuje doba njegova vladanja, a ne kad je već bio srušen; zato je vjerojatnije, da se to tiče godine 1228., kad se doista vodio rat između Radoslava i Dubrovnika, a ne g. 1234. 8