VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 112

Aringerij branio je također prava svoje crkve nastojeći, da sebi podvrgne sve nekadašnje dubrovačke sufragane, ali ni on nije bio bolje sreće od svoga predšasnika. Jedino mu je Bosna ostala vjerna. Njezin novi biskup Vladimir dao se od njega posvetiti u Dubrovniku, a na to je on otišao u Bosnu, da pregleda crkve i prouči tamošnje crkvene odnošaje. No biskupi po Srbiji nisu ga htjeli priznati za svoga metro

polita, jer je Stjepan „Prvovjenčani", srpski kralj (krunjen g. 1217.),

l

) zaštićivao barskoga nadbiskupa i njenova prava. Na to se valjda Arin

gerije obratio na papu, da on zaštiti prava njegove crkve i prisili srpske biskupe, da mu se pokore, jer je papa povjerio trogirskome biskupu, da ispita ovu raspru između obih nadbiskupa. No trogirski biskup nije mogao ništa dokončati, jer je radi ove borbe za crkveni primat u gornjoj Dalmaciji došlo do rata između Srbije i Dubrovnika.

2

) Već za nadbiskupa Leonarda zaratovao je Stjepan Prvovjenčani na Dubrovnik, i to radi onih gornjodalmatinskih biskupa, koje je du

brovački nadbiskup htio sebi podvrći, i radi dubrovačkih zemljišta, koja su Srbi za sebe svojatali. On je mnogo šteta nanio gradu, ali ga nije mogao svladati, nego se morao s njime izmiriti (g. 1216.). U tom se miru veli, da će Stjepan biti prijatelj Dubrovčanima, ako to i oni budu njemu, da će im izručiti njihove neprijatelje, koji bi pribjegli u njegovu zemlju i otud njima nanašali šteta, da mogu slobodno trgovati po nje

govoj državi, plativši običajne danke i carine, da Srbin ne smije uhvatiti Vlaha (Latina) bez suda, i ako nastane kakva raspra između Dubrov

nika i Srbije, da se sastanu suci na običajnom mjestu i da riješe raspru.

3

) *) Thomas Archidiaconus o. c. cap. XXV. str. 91. i Andr. Dandulus „Chronicon Venetum" ap. L. A. Muratori „Rerum italicarum scriptores" T. XII. Mediolani 1728. lib. X. cap. IV. pars XXIX. str. 340. — Srv. II. Ruvarac „0 glavnim momentima u životu sv. Save" u „Ljetopisu Matice srpske" knj. 208. sv. IV. (1901.) str. 1—44. *) Resti o. c. str. 76. — Jireček „Ist. Srbije" I. str. 215. bilj. 4. veli da je Vladimir (Ladimirus) bio posvećen još za nadbiskupa Leonarda, a za Arin

gerija (g. 1220. i d.) da je svake godine jedanput dolazio u Dubrovnik; pri tom se pozivlje na jednu povelju od g. 1252. iz dubrovačkog arhiva. No po gore navedenoj papinskoj buli (od 24. lipnja 1227.) nije Aringerije g. 1220. mogao biti dubrovačkim nadbiskupom. 8

) Smičiklas o. c. III. br. 123. str. 140. On datira ovaj mir: oko god. 1215.'—1219. po Jirečeku, koji je ovu ispravu izdao u „Glasniku srp, uč. dr." knj. XLVII, (1879.) str. 304—311. — Resti o. c. str. veli međutim, da je mir uglavljen g. 1216., što je vjerojatno, jer se u ispravi dubrovačke općine od 12. srpnja 1215. navodi, da je općina „propter guerras" došla, u toliku nov

čanu stisku, da svome knezu Ivanu Davdulu nije mogla isptatiti godišnje plaće, pa mu to obećaje platiti, čim bude mogla, a u ispravi od 17. kolovoza 1215. veli se, da je knez Ivan Danđolo pretrpio šteta (od 250 perpera) na otocima