VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 109

109 Vrati. Dubrovčani su se radi toga potužili papi, što su ostali bez du

hovne glave, i molili ga, ili da naloži Bernardu, neka se vrati u svoju nadbiskupiju, ili da im dozvoli, da sebi biraju drugoga nadbiskupa. Papa je najprije pozivao Bernarda, da se vrati u svoju nadbiskupiju, ali kad je to bilo uzaludno i već je proteklo četiri godine, što je ostavio Du

brovnik, dozvoli on (g. 1202.) dubrovačkomu kaptolu, da mjesec dana iza primitka ove bule smije sebi izabrati drugoga nadbiskupa, ako se za to vrijeme ne bi Bernard vratio.

1

) U to dođe Bernard papi u Rim i izjavi mu, da se ne usuđuje vratiti u Dubrovnik, jer mu je u pogibli život, pa zato ga umoli, da ga riješi časti i službe dubrovačkoga nadbiskupa i da mu podijeli koju drugu biskupiju. Kako je baš tada bila ispražnjena biskupija od Kar

leola u Engleskoj, zamoli papa Inocent III. engleskoga kralja Ivana (bez zemlje 1199.—1216.), da mu tu biskupiju podijeli. Kralj se odazva toj papinoj molbi u sporazumku s metropolitom Gulfredom, yorkskim nad

biskupom, a na to papa imenova (14. svibnja 1203.) Bernarda karleo

skim biskupom.

2

) Papa dojavi (18. lipnja 1203.) i dubrovačkom kaptolu, da se Bernard pred njim zahvalio na nadbiskupskoj časti, pa mu zato nalaže, da sebi izabere drugoga nadbiskupa.

3

) No Dubrovčani su dugo oklijevali, dok su izvršili nalog papin, jer su istom negdje g. 1208. iza

brali za nadbiskupa Leonarda Mlečanina.

4

) *) Smičiklas o. c. III. br. 13. str. 16.—17. 2

) Jos. Garampius kod Farlatija o. c. VI. str. 88. — Papa dojavi (15. svibnja 1203.) ovo imenovanje kralju Ivanu, koji ga i sa svoje strane potvrdi i 0 tom ubavijesti (10. siječnja 1204.) nadbiskupa Gulfreda (Smičiklas o. c. III. br. 23. i 35. str. 28.29. i 88.) — Još (27. travnja 1218.) spominje papa Honorije III. Bernarda kao biskupa u Karleolu (Farlati 1. a), — Farlati uzimlje, da je možda Bernard ostavio Dubrovnik zato, jer se posvadio sa svojim su

fraganima, koji su se odvrgnuli od njegova vrhovništva i dali pod vlast bar

skoga nadbiskupa, ili sa svojim kanonicima radi nekih prava biskupskih ili kaptolskih. Ali radi svađe sa sufraganima nije on morao ostaviti Dubrovnik, jer mu oni ovdje nijesu mogli raditi o glavi, kako se tužio papi, a ni zbog svađe s kanonicima, ako je kakve bilo, nije mu morala prijetiti životna po

gibao. Zato će biti vjerojatnije, da mu je građanstvo prijetilo zbog toga, što je njemu pripisivalo u grijeh, da je obnovom barske nadbiskupije stradala dubrovačka crkva. 3

) Smičiklas o. c. III. br. 25. str. 30. *) Resti o. c. str. 74. veli, da je Leonard došao u Dubrovnik g. 1206., dok Farlati (o. c. VI. str. 91.) kaže, da je Leonard postao nadbiskupom ili g. 1205. ili 1206. U ispravama se on spominje istom g. 1208. Smičiklas o. c. III. br. 66. i 68. str. 76. i 78.). — Punomoćnik dubrovačkoga nadbiskupa, imenom Blanko, koji je branio (g. 1255.) prava ovoga nadbiskupa kod pape, naveo je, da je prije Leonardova imenovanja dubrov. nadbiskupija bila 11 go