VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 110

110 dina bez duhovnoga pastira (Smičiklas o. c. IV. br. 50. str. 591). No ovo prema gore razloženome ne će biti sasvim točno. Leonard se naravno nije htio odreći onih sufraganskih biskupija, koje su njegovoj crkvi oduzete i dukljanskoj metropoliji podvrgnute bile, nego je gledao, da ih opet vrati pod svoju vlast. U tom je smislu ja

mačno radio kod pape, a osim toga mislio je sufragane riječju i na

govorom predobiti za sebe, pa se zato uputio lično k pojedinim bisku

pima. No nije bio dobre sreće ; nisu ga htjeli ni primiti osim u Bosni, kako tvrdi dubrovački kroničar Rastić (o. c. str. 74.) veleći, da su ga i ban i biskup lijepo primili kao svoga metropolitu i slušali njegove riječi, kad je tamo širio i utvrđivao katoličku vjeru. Ako je vjerovati ovim tvrdnjama Rastićevitn, onda bi to značilo, da je Bosna opet pri

znavala crkvenu vlast dubrovačku. To bi potvrđivali i kasniji događaji, koje pripovijedaju dubrovački kroničari, naime da je Leonard posvetio (negdje g. 1209.) novoga bosanskoga biskupa Dragonju i s njim za

jedno mnogo oko toga nastojao, da iskorijeni Patarenstvo u Bosni.

1

) No i o zahumskom biskupu radilo se sad opet, da se podvrgne dubro

vačkomu nadbiskupu. Umro je naime (negdje oko g. 1211.) tadašnji biskup Donat, koji je živio u progonstvu na Lokrumu, kako već spo

. menusmo, a na to poruči opet humski knez Petar (koji se u to doba opet dočepao Huma, istisnuvši ug.hrv. kralja Andriju II.) Duhrovčanima i nadbiskupu Leonardu, da mogu jednoga svoga kanonika ili drugoga svećenika postaviti za stonskoga biskupa (i tim ga podvrći vlasti du

brovačkoga nadbiskupa), ako mu plate 200 zlatnih perpera, no Dubrov

čani da su to i ovaj put odbili.

2

) Kad je zatim papa Inocent III. sazvao opći crkveni sabor u La

teran, naložio je on dubrovačkom nadbiskupu, da lično posjeti svoje sufragane i pozove ih na ovaj koncil. On posjeti (g. 1214.) najprije Kotor, gdje ga lijepo primiše. Kotorski je biskup doista priznavao svojim metropolitom nadbiskupa banjskoga u Apuliji, pa ako je ova vijest Rastićeva istinita, onda ona znači, da je Leonard kušao, da i ovu bi

skupiju dobije natrag pod svoju vlast, jer se u papinskim bulama, kojima su se dubrovačkim nadbiskupima podjeljivali plastovi i potvrđivala prava, navađali i kotorski biskupi kao sufragani. Iza toga uputio se Leonard u Bar, ali mu stanovništvo zapriječi iskrcati se i kamenjem ga prisili, da se morao vratiti. Kad se zatim sastao (od 11.—30. studenoga 1215.) *) Resti o. c. str. 75.—76. i rukopisne kronike od Gundulića i Crijevića (Cerve) kod Jirečeka o. c. Î. str. 215. br. 4. 2

) Resti 1. c. — Smičiklas o. c. III. br. 125. str. 132.—143. navodi bulu Honorija III. od 11. ožujka 1216., kojom dozvoljava dubrovačkomu nadbi

skupu, da može imenovati biskupe za Ston i Trebinje, ali ovo je pogrješno, jer je ovo bula Honorija IV. od 11. ožujka 1286., kako se vidi iz Theinera o. c. br. 135. i 137. str. 100. i 103.