VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 108

108 Obnova barske nadbiskupije i smanjenje opsega dubrovačke nad

biskupije silno je ražalostila Dubrovčane ; oni oni ne htjeđoše priznati te nove metropolije, nego su i nadalje odlučno reklamirali pravo svoje nadbiskupije nad svim biskupijama gornje Dalmacije. Bijes svoj zbog ovih nepovoljnih događaja iskališe oni na svom nadbiskupu Bernardu (II.)

1

) Kao što su oni iza prvoga osnutka (g. 1067.) barske nadbiskupije svalili svu krivnju radi toga na tadašnjega svoga biskupa Vitala II., pa ga skinuli s časti i bacili u tamnicu, tako su oni i sada bacili svu krivnju na svoga nadbiskupa Bernarda, što nije znao osujetiti obnovu barske nadbiskupije i smanjenje opsega dubrovačke nadbiskupije. Toliko je nezadovoljstvo protiv njega nastalo u gradu, da se više nije osjećao sigurnim u njemu i da se stao bojati za svoj život, tako te je morao ostaviti svoju nadbiskupiju i otići iz Dubrovnika, da se u nj više ne „Prvovjenčani vladaoci itd. III. Stj. Nemanja" u „Radu" LIX. str. 140., pro

tivno Rački „Prilozi za zbirku srpskih i bosanskih listina" u „Radu" knj. I. str. 126.). Ovaj kralj Đuro darovao je (15. kolovoza 1215.) Kotoranima Pre

vlaku, pa mogu tamo podići crkvu sv. Arhanđela [To se spominje u potvrdnici krajla Radoslava od 15. srpnja 1230. Rački ibid. str. 130.—131. — Smičiklas o. c. III. br. 292. str. 332.—334. On ovu istu (talijansku) ispravu priopćuje i latinski (o. c. IV. br. 367. str. 422.-424. po Farlatiju o. c. VI. str. 440., ali sa pogrješnim datumom: 10. srpanj 1250.), a isto tako i Kukuljević „Regesta documentorum reg. CDS. saec. XIII.* Zagrabiae 1896. br. 248. i 587. str. 71., 12. i 174.] — Dmitar je kasnije postao monahom pod imenom David, te je u dubokoj starosti (g. 1286.) poduzeo put u Jerusolim. (Njegova povelja od 24. rujna 1286. iz Akona u „Spomeniku srp. akademije" sv. XI. (g. 1892.) izd. Jireček „Spomenici srpski" br. 1. str. 21.). Srv. Ruvarac „Prilozi k pozna

vanju izvora srpske istorije 2. 0. Dmitru županu" u „Godišnjici N. Cupića" • knj. XIV. 1894. str. 216—21. Uz ova tri brata spominje se još jedan sin Vu

kanov, kralj (valjda dukljanski poslije Đure) Stjepan, koji je sazidao (god. 1252.) crkvu „Uspenija Bogorodici" u manastiru na donjoj Moravi, a uz nju i crkvu sv. Nikole {Lj. Kovačević „Nekoliko srpskih natpisa i bilježaka" u „Starinama" knj. X. 1878. str. 263. i 265.). Vukanove sinove (samo Đuru i još jednoga neimenovanoga) spominje pod g. 1235. i Ijetopisac ironoški (u „Gla

sniku srp. uč. dr." knj. V. 1853. str. 45. i 48.) — U jednoj ispravi od god. 1276. navodi se još jedan knez Đuro, zet kralja Vladislava, koji po zapovijedi kralja Uroša I. moli Dubrovčane za mir {Smičiklas o, c. IV. br. 116. strana 126.—27., ali on nijei stovjetan s dukljanskim Đurom {Rački ibid. str. 126.); to je bio starješina kuće Kačića iz Omiša {Jireček o. c. I. str. 297. — Lj. Kovačević „Nekoliko hronoloških ispravaka u srp. istoriji" u „Godišnjici N. Čupića" god. III. 1879. str. 428.—30.). l

) • Iza. Bernarda (I.) spominje se nadbiskup Gauzon u ispravi od 29. lipnja 1197. {Smičiklas o. c. II. br. 268. str. 285.286.), kako već spomenusmo, a već 28. prosinca 1199. navodi se ponovno jedan Bernard {Smičiklas o. c. II. br. 309. str. 328.); po tome je ovo Bernard II.