VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 106

106 kao velikomu županu.

1

) Emerik dojavi to namah papi, a ovaj mu čestita (g. 1202.) na osvojenju Srbije i pozva ga, neka nastoji, da se uredbe rimske crkve tamo obdržavaju, i cijela zemlja da se vrati u poslušnost papinskoj stolici.

2

) Emerik je bio pripravan uslišati papu, te mu je to po svojim po slanicima dojavio i podjedno ga pozvao, da u to ime otpremi u Srbiju svoga legata, koji će prevesti srpski narod u krilo katoličke vjere i okruniti Vukana za srpskoga kralja, ne dirajući time u prava njegove (ug.hrv.) krune. Papa se odazva pozivu kraljevu i imenova (22. ožujka 1203.) po savjetu kraljevih poslanika nadbiskupa kaločkoga I(vana) svojim legatom, koji će to obaviti. No kaločki nadbiskup nije vidio Srbije ni izvršio svoje zadaće, jer se kralj Emerik bio predomislio. Makar se krunidba imala obaviti uz ogradu, da se time ne dira u prava ug.hrv. vladara, ipak je kralj uvidio, da će ona u istinu značiti konstatiranje i učvršćenje nezavisnosti srpske države, pa je sad najednom stao se opirati krunidbi Vukanovoj. On je to učinio i radi toga, jer je papa u isto doba radio o tom, da i bugarskomu vladaru Kalojanu (1197—1206.) podijeli krunu, pa se kralj morao pobojati, da će se time i Srbija i Bugarska otrgnuti od vrhovništva njegova i time uništiti ugled i moć ug.hrv. države na Balkanu. Zato je on zabranio kaločkom nadbiskupu da ide u Srbiju, a legatu kardinalu Lavu, koji je preko Ugarske išao u Bugarsku, da okruni Kalojana, pravio je raznih neprilika, premda ga je na koncu ipak morao pustiti, da ide u Bugarsku.

3

) Ovaj postupak kralja Emerika morao je razljutiti Vukana i osla

biti mu položaj u novo stečenoj zemlji Raši. Da je Vukan postigao krunu i time učvrstio neovisnost države srpske, možda bi se njegovi novi (raški) podanici bili ipak konačno priklonili papi i rimskoj crkvi, ali ovako, kad to Vukanu nije pošlo za rukom, nećkali su se oni, da ostave istočnu vjeru. To je prisililo papu, da posije iz Rima svoga le

i) U nekom zapisu (od g. 1202. po prilici) monaha Simeona, koji se nalazi na jednom rukopisnom evanđelju u petrogradskoj knjižnjici (F. p. Nr. 82.), veli se: „. . . prjedast H(ristos) č'stni vjen'c velijemu županu Viku, vla

dič'stvujušcu jemu svojeju srbskoov zemleju i zetskoov stranoov i pomorskimi grad ... i niševskimi prjed(je)li ..." (Ljub. Stojanović „Stari srpski zapisi i natpisi". Knj. I. Beograd 1902. br. 7. str. 5. u „Zborniku za istoriju, jezik i književnost srp. naroda. I. Od. Spomenici na srp. jeziku

0

. Knj. I.). x

) Theiner o. c. I. br. 24. str. 14. — Srv. i papino pismo od 15. rujna 1204. ibid. br. 57. str. 36. — O ovom ratu govori i Nicetas Chômâtes o. c. „De Alexio Comneno, Isaacii Angeli fratre" lib. III. cap. 7. str. 705. — Srv. Jireček o. c. I. str. 277. i Ruvarac o. c. u „Godišnjici" X. str. 4. l

) Theiner o. c. I. br. 32., 33., 56. i 57. str. 18, 19, 34 i 36. 0 nepri

likama, koje je imao kardinal Lav, doznajemo iz papinskih pisama od 15. rujna 1204. kod Theinera o. c, I. br. 56. i 57. str. 34.37.