VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 105

105 kojega je Stjepan htio krunidbom osigurati samostalnost svoje države, nije naravno bilo u prilog ovo naumljeno krunisanje srpskoga vladara, naime ug.hrv. kralju Emeriku, koji je gledao, da to osujeti. On se obrati na papu sa zahtjevom, da ne ispuni želje Stjepanove, a obrazložio je to jamačno tako, da bi se time povrijedilo pravo krune ugarske, kojoj da je tobož Srbija podložna. I on doista uspije kod pape, koji odustade od krunisanja Stjepanova, premda nerado, samo da se ne za

mjeri kralju Emeriku.

1

) Ova odluka papina razočarala je Stjepana. Nije on pristao uz papu i rimsku crkvu iz vjerskoga osvjedočenja, nego iz političkih razloga, kako spomenusmo, naime da osigura neovisnost svoje države i sebi pribavi kraljevski vijenac kao vanjski znak te nezavisnosti. A evo to baš nije postigao krivnjom svoga protivnika, ugarskohrvatskoga kralja. To je jamačno prouzrokovalo, da je požalio, što se priklonio zapadnoj crkvi, kad nije postigao svrhe, radi koje je to učinio. Zato je gorljivost njegova prema papi i rimskoj vjeri opet ohladnila i on ne htjede pro

vesti zaključaka barske sinode i time obaviti prijelaz svojih podanika iz istočne vjere u zapadnu, fo dakako nije bilo milo papi, ali dođe dobro njegovu slavohlepnom bratu Vukanu, koji je jamačno žalio, da se odrekao vrhovne vlasti na korist svoga mlađega brata. On naumi upotrebiti ovo nezadovoljstvo papino s postupkom Stjepanovim na svoju korist, naime da s njegovom pomoći sruši brata s vlade, sjedini u svojoj ruci sve srpske zemlje i onda od pape postigne kraljevsku krunu. U to je ime ostao u prijateljstvu s papom i zapadnom vjerom, provađajući zaključke barske sinode, ali je uz to našao i novoga saveznika, naime kralja Emerika. Njega je po svoj prilici predobio time, što mu je obećao, da će mu priznati njegova prava (t. j. vrhovništvo) nad Srbijom i u onom slučaju, ako bi ga papa okrunio za kralja, kad bi brata istisnuo iz Raše i sjedinio sve srpske zemlje u svojoj ruci. To je Emerika zadovoljilo i on stupi u savez s njime. I tako nadvladaše oni (g. 1202.) Stjepana, oduzeše mu Rašu, koju Emerik predade Vukanu x

) Ovo doznajemo iz pisma pape Inocenta III. kralju Emeriku (od 15. rujna 1204.), a ponešto i iz pisma od g. 1200. (Theiner o. c I. br. 24. i 57. str. 14. i 36). — O Ivanu, biskupu od Albana (f 1210 u Rimu) srv. Migne „Patrologia latina" V. 215. str. 282. bilj. — Jireček (o. c. I. str. 276.) uzimlje, da je Emerika protiv Stjepana podbo jamačno Vukan, koji je u svojoj udjel

noj kneževini na Adriji paradirao sa starim dukljanskim kraljevskim naslo

vom, voljan da on jedini u Srba bude kralj (od prilike 1202.). No moguće je, da je i Vukan huškao Emerika protiv Stjepana, ali glavni razlog radu Emerikovu kod pape bit će bez sumnje politički, naime da osujeti potpunu nezavisnost srpske države, nad kojom je ugarskohrvatski kralj sebi prisvajao neko vrhovništvo.