VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 96

96 koji je vladao kao kralj Ugarske od god. 1061. do 1063., tražio je saveznike protiv Njemačke; zato je od hrvatskoga kralja Petra Krešimira izmolio kćer za svoga 20 godišnjega sina Gejzu. II. Na ovu svoju hipotezu nadovezuje Karâcsonyi slijedeću opasku: „To se slaže i s pravom poviješću hrvatskom. Si

gurno je, da je (Petar) Krešimir imao sina (Stjepana), ali ga ovaj nije naslijedio, već posvema novi hrvatski velikaš Saloc (Slavić). Ovoga je zarobio neki moćni normanski grof, i tako je (na prijestolje) došao Zvonimir; konačno je veoma teško g. 1088. prijestolje zaposjeo — do tada u samostanu sakri

veni — Stjepan, sin (Petra) Krešimira. Veoma je vjerojatno, da (Petar) Krešimir) nije g. 1073. umro naravnom, smrću, već nasilnim načinom". Ovo potonje osniva Karâcsonyi na bilješci nepoznatoga poljskoga kroničara,

1

) koji je u 14. vijeku zabilježio, da je ugarski kralj Atila osvetio smrt kralja Kre

šimira, koga su Hrvati gadno izdali i ubili; isti ovaj kralj (Atila) da je uzeo kćerku slavenskoga vladara, koja mu je rodila sina Kolomana. Na ovu bilješku nadovezuje Karâcsonyi slijedeće : „Kolikogod ima besmislenih stvari u odasvud sakuplje

nim podacima ovoga poljskoga kroničara, ipak to stoji, da taj podatak veoma pristaje životu hercega — kasnijega kralja — Gejze I. Primetnemo li tomu podatke ugarske kronike (Chronicon pictum), tada možemo s povjesnom sigurnošću reći, da je prva žena Gejzina bila kći (Petra) Krešimira, i da su od nje rodjeni sinovi Koloman i Almo. To čini odmah razumljivim, zašto je (Petar) Krešimir želio, da Salamon i Gejza g. 1065. idu osobno („in propria persona") protiv koruš

koga — ispravnije: istarskoga i kranjskoga — markgrofa. Pošto je naime Gejza bio markgrofu Ulriku šurjak, a (Petru Krešimiru) zet, mogao je (Petar Krešimir) sigurnim računati, da će njima (t. j. Salamonu i Gejzi) mirnim putem poći za l

) Ketrzynski: „0 kronice Wegierskopolskiej"., Krakov 1897. Endlicher: Monumenta Arpadiana 64.