VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 97
97 rukom Ulrika sklonuti, da Hrvatskoj vrati oteti dio. Gejza je po svojoj supruzi bio zet (Petra) Krešimira; Koloman pak i Almo bijahu sestrići Krešimirovom sinu Stjepanu. To nam razumljivim čini ponašanje Gejze i sv. Ladislava prema Hr vatskoj. Dok je naime živio zakoniti nasljednik, nije na njih spadalo miješati se u nutarnje svadje hrvatske, jer nijesu mogli svoga sestrića (Stjepana) lišiti njegove države. No čim je g. 1090. umro Stjepan, sin (Petra) Krešimira, pa tako izumrla stara hrvatska kraljevska porodica, odmah je sv. Ladislav istupio u korist (Stjepanova) sestrića (Alma), kao nasljednika po ženskoj lozi. Kad je (sv. Ladislav) osvojio Hrvatsku, ne postavi joj za kralja sebe, već Alma, koji je na to imao prava po majci svojoj. Almo je kraljem hrvat skim bio od g. 1091. pa do 29. srpnja 1095., kada se na prijestolju zahvalio poradi mnogo obilnije i bogatije magjarske vojvodine. Tako je (Almov brat) ugarski kralj Koloman svome kraljevstvu pripojio takodjer Hrvatsku, kao po majci naslije djenu državu". Rastumačivši, kako je Koloman osvojio još i Dalmaciju, nadovezuje Karâcsonyi svome pripovijedanju ove zaključke: „To je povijest ujedinjenja Hrvatske i Dalmacije s ugarskim kraljevstvom, sastavljena po izvornim listinama i starim si gurnim podacima. Ugarski je dakle kralj punim pravom, — ne samo pravom oružja, već i kao potomak hrvatske kra ljevske krvi po ženskoj lozi — pripojio Ugarskoj one države, koje bijahu do tada koliko toliko samostalne, ali koje su i u ono doba stojale pod vrhovnim pokroviteljstvom (najprije) istočnorimskim, a zatim papinskim. Nije (Koloman) mogao pri miti ni krune Krešimirove jer bi to značilo podložnost istočno rimskomu caru, ni krune Zvonimirove, jer bi to opet značilo od visnost od pape rimskoga, kao vrhovnoga gospodara zemaljskog. Nije bio sa strane hrvatskoga puka potreban ni izbor ni ikakav ugovor, jer je Kolomanu ono područje pripadalo po majči nom pravu. Koloman je dao povlastice, a magjarska su go spoda obećala, dapače se i zaklela na to, da kralja potaknu na njihovo obdržavanje; no to bijaše moćan kraljev čin, a ne medjunarodni ugovor. U ostalom : nije hrvatskomu na 7
