VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 84
84 drugo nego produljenja vjetrova ili pravaca na tim kartama brojno posijanih kompasnih vjetrulja. Imenom „Kompasna karta" ističe se ali i ta činjenica, da su te karte nastale je dino utjecajem kompasa, isključujući a priori svaki upliv astronomskih zapažanja na stvaranje tih zemljovida; zaista nemamo na talijanskim pomorskim zemljovidima Sredozem noga mora do u XVIII. vijek ni traga kakovoj spremi za odredjivanje geografičkih koordinata; manjkaju dakle koli uspo redni krugovi širinski, koli podnevnici iliti stupnjevi za du žinu. Ta pomagala ne bijahu ni brodarima, kojima su bile po svećene te karte na porabu, od nikakove koristi, jerbo se nisu bavili (u Sredozemnom moru) s astronomičkim odredji vanjem pomješća. Nonius (Nunez) pravom je mogao tvrditi: „Propter angustiam maris mediterranei et quia fréquentes in eo fiunt navigationes, locorum invicem positiones et inter capedines exacte sunt exploratae atque compertae, adea ut navigantibuš non sit opus astrolabiis aut latitudinis cognitione." Kao naravna posljedica posvemašnjeg uvodjenja kompasa za pomorske plovidbe sastavljahu se uz kompasne karte t. zv. portolani. Portolan dakako talijanskog podrijetla, blizanac je već spomenutog periplusa, samo što je — primanjem uz opis obala i daljina još i pravac (kurz) tačaka žala medjusobom — pri ručno to pomagalo kud i kamo savršenije od preživjelog već preteče svoga. Nautičar Uzielli u svojem djelu : Studi bio grafici itd. 1 ) bezdvojbenim je načinom označio pojam porto lana: „Portolano nel senso proprio indica una descrizione di costiere marittime senza il corredo delle carte". — Time je kratko i jasno izrečeno, da se brodarska karta nema nazvati portolanom. Ali je svakako odnošaj izmedju karata i portolana veoma uzak i neosporiv, te si glede njihovog nastajanja stoje u razložnoj svezi. Kako je jedan od najstarijih portolana svojoj zadaći udo voljavao, pokazuje slijedeći primjer, koji navadjamo u ruhu svoje prvobitnosti. Biramo iz portolana Rizzo (1490.) naputak za *) G. Uzielli e P. Amat di S. Filippo: e bibliografici sulla storia della geografia in Italia itd. Roma 1882., str. V., sravni Kretschmer o. c. st. 37.
