VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 1

ü dukljanskobarskoj i dubrovačkoj nadbiskupiji do polovice XIII. stoljeća. (Crkvenopolitički odnošaji stare gornje Dalmacije). 1. Duklja u Prevalisu, sijelo biskupije. — Podvrgnuta je najprije solinskomu, onda solunskomu i poslije opet solinsko

spljetskomu nadbiskupu. — Za cara Lava III, dolazi (oko g. 731.) pod vlast dračkoga nadbiskupa. — Kasnije (negdje u IX. stoljeću) postaje nadbiskupijom. — Njezine sufragan

ske biskupije. — Trpi od provala careva Simeona i Sa

muela. — Vasilije II. osvaja kneževinu Duklju. Duklja (isprva : AoxXsa, Doclea, kasnije : AtoxXsa, Atoxtarja, AiöxXsta, Dioclea)

1

) bila je stari rimski grad na sastavku da

našnje Morače i Zete, blizu grada Podgorice, gdje se još i l

) Prvo ime dolazi kod starijih pisaca; Cl. Ptolomeja („Geographia" ed. Parisiis 1883. IL, 16. str. 312. i 317.), C. Plinija See. („Hist. naturalis" ed. Teubner 1870. III., 22. str. 152.) i Appijana („Hist. romana" ed. Teubner 1879. str. 359.), i u dukljanskim natpisima (V. Th. Mommsen „Corpus in

scriptionum latinarum" V. III. P. I. Berolini 1873. str. 283. i „Bulletino di archeologia e storia dalmata" Vol. XIII. 1890. str. 104—5. i XVIII. str. 50—1. i 65.). No već rimski pisac IV. stoljeća po Is. S ext. Aurelius Victor („Epi

tome" u „Hist. romana" ed. Londini 1829. I. str. 426—7.) zove taj grad Dioclea, po kojoj je prozvan car Dioklecijan, a tako i Constantinus Porphiro

genetus „De administrando imperio" ed. Bonn, cap, 29., 30. i 35. str. 126., 145. i 162. (i kod dr. Fr. Račkoga „Documenta historiae croatiae" Zagrabiae 1877. br. 205., 3. str. 405. i 409.) piše AiôxXsia i AtôxXna, pa se od tada naziv Dioclea, Dioclia trajno rabi kod kasnijih latinskih i talijanskih pisaca, te se i srpski vladari pišu „ktalj vse srpske zemle i Dioklitije i Dalmacije i t. d." (n. pr. Stjepan Prvovjenčani

, Stjepan Vladislav i dr. kod Tad. Smičiklasa „Codex diplomaticus regni Croat., Dalm. et Slav." Vol. III. Zagreb 1905. br. 197. i 376. str. 223. i 433.). 1