VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 31

31 ni g. 743.) podijeliti dubrovačkom crkvenom glavaru čast i plašt nadbiskupski, kad ga papa Grgur VII. još god. 1074. zove biskupom, a ne nadbiskupom, kako smo već gore spo

menuli. Poslije Vitala I. postade dubrovačkim biskupom Tribun, također Dubrovčanin, koji je g. 1058. potvrdio onu darovnicu Petra Slabe lokrumskom samostanu,

1

) a njega opet naslijedi Vital II.

2

) \^3^ Duklja se oslobađa (negdje god. 1038.19.) bizantinskoga jarma za Stjepana Vojslava. — Njezin procvat za kralja Mihalje (oko god. 1052. do 1082.). — Ovaj pribavlja Duklji crkvenu nezavisnost obnovom dukljanske nadbiskupije sa sje

dištem u Baru. — Opseg nove nadbiskupije i njezini sufragani. Naskoro je dubrovačka crkva doživjela veliko razoča

ranje. Za čim je ona tako uporno težila, naime da dobije nadbiskupsku čast i metropolitsku vlast nad biskupima gornje Dalmacije mjesto propale dukljanske nadbiskupije, to je po

stigla druga crkva, naime barska, a pribavila joj je to bez dvojbe svjetovna vlast, naime državna vlast kraljevine Duklje, jer je bilo u njezinu interesu, da se na njezinu zemljištu opet obnovi samostalna metropolija. Mi smo već spomenuli, da je car Vasilije II. iza uni

štenja bugarske države (g. 1018.) zauzeo i nekadašnje Vla

dimirove zemlje: Duklju, Rašu, Travuniju i Zahumlje; no minje se ni u jednoj drugoj buli ovoga pape, a također se ni jedan papin kancelar u srednjem vijeku ne zove ipokancelar, kako dobro opaža Aug. Fr. Gfrörer „Byzantinische Geschichten" B. II. Graz 1883. str. 222. x

) Farlati o. c VI. str. 54. On veli, da je Tribun biskupovao negdje od g. 1057—1063. — Resti o. c u „Mon. Slav. mer." XXV. str. 42. kaže, da je nekoliko godina iza Vitala I. postao „nadbiskupom" Vital II., ali ne spominje Tribuna. 2

) Po Farlatiju 1. c oko g. 1063. — U jednoj darovnici (dukljanskoga) kralja Radoslava lokrumskomu samostanu spominje se „Vitalis archiepiscopus" (Kukuljević o c. I. br. 134. str. 118., koji ju stavlja u g. 1058. po prilici), ali i ova darovnica spada među podmetnute i lažne isprave, kao i ostale već spomenute lokrumske darovnice (Srv. Rački o. c. u „Radu" knj XXX. str, 81. bilj. 2,).