VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 32
32 one nisu dugo ostale u bizantinskoj vlasti. Bizantinski jaram dodija narodu najprije u Duklji ; on se pobuni i poubija sve tamošnje grčke velikaše, a na čelo narodu stavi se sin Dra gimirov Stjepan Vojslav ili Dobroslav (g. 1028.). No ovaj prvi ustanak nije trajno uspio; Duklja bude opet g. 1036. svladana, a Vojslav morade u Carigrad kao talac (ili sužanj). No već negdje g. 1038/9. vrati se on kući u Duklju i po novno pobuni narod. Bizantinci digoše na nj (god. 1040.) vojsku pod vodstvom Đure Probata (Armenopulosa), ali biše ametice potučeni i sam voda jedva živ uteče. Dvije godine zatim (u jeseni 1042.) pokušaše oni ponovno sreću. S juga udari (do Bara) drački strateg, patricij Mihajlo, sin logoteta Anastazija, sa 60.000 momaka, dok su sa sjevera navalili (do Trebinja) humski župan Ljuto vid, ban bosanski i veliki župan raški, i to na poziv bizantinskoga cara kao njegovi vazali. Ali junački Vojslav odoli i ovoj pogibli, potukavši najprije jednoga neprijatelja (u bici pogibe 40.000 momaka i 7 vojvoda), a zatim drugoga. 1 ) Poslije Vojslava zavlada Du bljom njegov sin Mikalja (Mihajlo, vlada oko g. 1052. do 1082.). On pridruži svojoj državi još Travuniju i Zahumlje, koje predade na upravu svomu bratu Radoslavu, a zatim Rašu, koju povjeri svomu sinu Petrislavu. Uz to se približi i bizantinskom caru Konstantinu IX. Monomahu (1042. do 1055.), koji s njim uglavi savez, odlikova ga čašću proto spatara i upisa „među saveznike i prijatelje rimske" (oko g. 1052.), pače mu iza smrti prve žene dade svoju sestričnu za ženu. 2 ) ») Pop Dukljanin o. c. gl. XXXVIII. str 47—51 — G. Cedrenus (= Sky litzes) o. c. II. str. 515., 526—527. i 543—545. — Joh. Zonaras o. c. lib. XVII. cap. 21. ap. Migne o. c T. 135. str. 206—207. — Michael Glycas „An nales" ed. Bon. 1836. Pars IV. str. 594. — Cecaumenos „Strategicon" u „Za piski" č. XXXVIII. § 71. str. 25—6. i u „Žurnalu min nar prosv." sv 215. (g. 1881.) str. 242—299. — Cedrenus i Zonaras vele, da se strateg jedva živ spasao, dok Dukljanin veli, da je ostao na bojištu teško ranjen, pa je naskoro blizu Skadra umro. — Svr : Rački o. c u „Radu" XXV str 215—224. i 233— 35. i Jireček „Ist. Srba" I. str. 221—223. 2 ) Pop Dukljanin o. c. gl. XXXIX. i XL. str. 51—53. — Cedrenus o. c. II. str. 607. — Srv. Jireček o. c. I, str. 224. i 227 Njega smo se držali glede kronologije. — Rački o. c u „Radu" XXV. str. 242. On uzimlje, da je Mi halja dobio čast protospatara g. 1053,