VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 286

286 bijaše pod mletačkom upravom, Bosna i Slavonija pod turskom vlasti, a na onome komadiću Hrvatske, što preostajaše, mogle su katoličke vlasti lako ugu

šiti svaki pokušaj. Mi nijesmo dakle sudjelovali u velikoj borbi novovjeke reformacije kolektivno, u masama, ali smo stavili pojedince, koji su odmjenili cijeli narod. Flacius Illyricus priznat je od mnogih protestantskih pisaca za glavu protestantizma u Njemačkoj iza Lutera. Tridesetgodišnji rat je još jedam

put stavio na kocku cijelo djelo reformacije. I u to kritično doba ustaje sa mnogo odvažnosti jedan Hrvat da osobno vojuje protiv rimske uzurpacije nad vjerom i savjesti ljudi. To je naš Mark Antun Dominis (Gospodnjetić) Rabljanin. S. Ljubić opisao je život i djela toga slobodnoga mislioca i tragički mu konac na rimskoj lomači.

1

) Markantun de Dominis odrekao se g. 1616. svoje

voljno nadbiskupske stolice spljetske, kojom upravljaše od g. 1602., i pođe u Mletke, a odavle krišom preko Švicarske i po Rajni u Englesku. Stigavši na tlo anglikanske crkve izda proglas o svome „odlasku" iz domovine. Ljubić navodi Dominisov proglas ovako: „Marcus Antonius de Dominis archiepiscopus Spalatinus suae profectionis consilium exponit (Londini apud Jo. Billium anno 1616. 8° str. 40.)<"

2

) Našao sam pregledavajući biblioteku samostana praemonstranskoga na Strahovu u Pragu dva savremena spisa, koja se odnose na Markantunov proglas, a koja Ljubicu nijesu bila poznata. [On spominje samo dvije replike protiv Dominisovog proglasa, jednu Petra Muč. Muttoniusa, bogoslovnog nauči

telja sveučilišta bamberškoga, i jednu od nekoga, neimenovanoga bogoslovca, malobraćanina iz Padove, koja ne dobi od senata mletačkoga dqzvolu za tiskanje.]

:)

) Prvi je spis strahovske biblioteke pod signaturom B. Q. VII. 19.: Lau

rentii Beyerlinck, Archipresbyleri Antverpiensis, Examen Profectionis Marci An

tonii de Dominis quondam Archiepiscopi Spalatensis. Coloniae Agrippinae. Apud Joannem Kinchium Anno 1617."— 16». 55. Zanimljiv je ovaj spis u toliko, što se iz njega vidi, da je Markantunova samoobrana izašla u još jednom izdanju godine 1617. u Hagu. Laurentius Beyerlinck veli „Prodiit his diebus ex typographeio Hagiensi libellus, cuius frons ad omnem splendorem composita, Profectionis Marci Antonu De Dominis, Archi

episcopi Spalatensis, consilium proponit et exponit." (str. 1.) Sadržaj Beyerlinckovog egzamena ne kazuje nam ništa novo o životu i radu Markantuna Dominisa. Pisac poznaje svojega protivnika samo iz nje

govog proglasa: „Hic (libelus) ut in manus meas venit, tamquam ad res no vas coneurrere animus, et inaudita percontari, sibique imprimere ignotum nobis Antistitem, Christianae fidei delignium, quod inaudivimus nuper, apud emotis

simas gentes veritatis propagandae zelo restaurantem". Beyerlinck dokazuje iz crkvenih pisaca, da valja poštivati crkvu i podrediti se papi. Vrlo to slabo pogađa Dominisa. Beyerlinck veli: A čijom si moći dobio spljetsku biskupiju, nego li moći crkvenom i papinskom? (str. 39.) Takav prigovor oprovrgnuo je Dominis ne riječima, nego činom, on se baš zato i odrekao te stolice, jer je O S. Ljubić, 0 Markantunu Dominisu Rabljaninu. Rad jug. akad. X, 1—159. ) Ibidem str. 111. 3

) Ibidem, str. 114.