VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 287

287 bila u moći papinoj. NaŠa svrha nije da prikažemo Beyerlinckove misli, jedino još spominjemo, da je način raspravljanja vrlo strastven i neplemenit, ima pri

jetnja s inkvizicijom i lomačom. Drugi spis, koji mi je dopao do ruku, jest njemački prijevod Dominisovog proglasa. (Ljubić poznaje uz latinski proglas i talijanski, a spominje, po navodu papinskoga poklisara u Mletcima, i jedan u flamskom jeziku.)

1

) Njemački prije

vod očevidno je od ruke jednoga protestante, jer ima uvod, pisan u proti

papinskom duhu. Primjerak se nalazi u strahovskoj biblioteci vezan s drugima brošurama u jednu knjigu pod signaturom : A. O. XII. 34. Ima ovaj natpis : „ Wahrhaftige Relation und grundtlicher Bericht der Ursachen umb wel

cher willen Herr Marcus Antonius de Dominis Ertz Bischoff zu Spalato Ange

deutet sein Ertz Bisthumb freywillig zu verlassen und sich in verwichenen Herbst nechstab geflossenen 1616. Jahrs auss Italia zu begeben bewogen worden. — Aus dem Gedruckten Lateinischen Exemplar ins Hoch Deutsch übergesetzt und Nach

gedruckt. Sampt einer kurzen Vorrede an den Gottliebenden Leser. Im Jahr 1617." — 8°, 16. Prevodioc veli u predgovoru, da je svemogući viječni Bog opet probudio jednu odličnu i bogobojaznu osobu, koja je upoznala grozote i ljudsku ispraznost papinu, a to ne iz knjiga, koje su zabranjene u papinskim zemljama („gar nit aus denn in Bapstumb verbottenen Büchern"), nego po jedino spasonosnoj riječi božjoj i po spisima svetih prastarih otaca, nadahnućem duha svetoga i osvje

dočenjem vlastite svoje savjesti," (allein aus Gottes seligmachenden Wort und den Schrifften der H. Uralten Vätern, durch Eingebung des H. Geistes und überzeugniss seines eigenen Gewissens"). A budući da mu je zato prijetila po

gibelj tijela i života, odrekao se taj muž svih dostojanstvi, dobara i prava, koja posjedovaše. Dalje opaža prevodioc, da u proglasu Markantunovom nema ništa, što bi bilo protivno kršćanskoj ljubavi i nekim razumnim opravdanim pravima („das der christlichen Liebe und einigen vernünfftigen billichmessigen Rechten zuwiederlieffe"), pa stoga se našlo za dobro, da se taj spis i u „na

šemu njemačkomu jeziku na svijetlo dade" („auch in unserer Deutschen Sprache an Tag zu geben"). Iz ovih se riječi razabire, da je protestantski pisac smatrao Marka Do

minisa nezavisnim reformatorom, koji da je svojim putem i bez poznavanja protestantskih spisa došao do spoznaje. „I nema sumnje, nastavlja prevodioc, to nam potvrdjuje djelomice i samo iskustvo, da usred tmine papinstva ima još mnogo tisuća kršćanskih bogobojaznih duša, koje ispod teškoga jarma od srca uzdišu, i koje osudjuju i od srca zabacuju ustanove ljudske

2

), protivne pravoj kršćanskoj crkvi i starim apostolskim naukama, proistekle jedino za čašću i novcem, ustanove, koje povrijedjuju divina et humana jura, a osobito vrijedjaju božje poslanike u zemlji, careve, kraljeve, nasljedne knezove i sta

leže, dakle sve svjetske vrhovne vlasti". Prevodioc se tuži na spise, koji šire klevete protiv „časti njemačkoj", a nada se, da nijedan pošteni čitaoc ne će umjerene spise (dergleichen moderata scripta) kao što je ovaj Dominisov ni koriti niti ih držati suvišnima, tim više, što takove spise jezuitska stranka i i)" Ibidem, str. 111. ) T. j. ustanove papine.