VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 285

285 dio ovih učenika bio je smješten u isusovačkom sjemeništu sv. Josipa, t. j. ondje, gdje je poslije ukinuća isusovačkoga reda bio uredjen plemićki konvikt; drugi pak djaci stanovahu u privatnim kućama. Ovi bi djaci svake jeseni po

činjali Zagrepčanima mnogo štete u vrtovima, voćnjacima i vinogradima. Tada je naime obuka u školama trajala takodjer u ljetnim mjesecima (srpanj i ko, lovoz), kada je dozrijevalo voće, te su djaci osobito pod konac mjeseca kolo

voza bili prava pokora za gradjane zagrebačke. Radi toga pritužio se grad Zagreb hrvatskomu saboru, što su ga banski namjesnici — zagrebački biskup grof Mirko Esterhazy i grof Petar Keglević — 2. listopada 1711. sazvali u Zagreb. Sabor je posvema uvažio predstavku grada Zagreba, te je odlučno istupio protiv djaka. Od generala isusovačkoga reda u Rimu zatražio je, neka odredi, da se djaci zagrebačke gimnazije odsada svake godine nefaljeno 15. kolo

voza iz škole puste kući; prije toga neka se obave običajni ispiti za prijelaz u viši razred. Ne učini li toga general reda isusovačkoga, tada će sabor podu

zeti oštrije mjere; jednako će grad Zagreb općenito zabraniti primanje djaka u privatne stanove. O svemu tomu sastavljen je 8. zakonski članak, koji glasi ovako : „Intollerabiles injuriae, quas a studiosis scholarum Zagrabiensium socie

tatis Jesu, in vicinis hortis, vineis et pomariis, singulis autumnis et praesertim sub flnem Augusti subeunt incolae civitatis ejusdem, in justam commiseratio

nem inducunt dominos status et ordines adeo, ut huic tarn pernitioso, damnoso et scandaloso malo omnibus opportunis remediis occurrere parati sint, imo obli

gatos se esse recognoscant. Ne tarnen ad acerbiora et sensibiliora deveniant media, requirendum nomine publico decernunt reverendissimum patrem gene

ralem societatis, ut singulis annis abhinc Juventus eadem ad decimam quintam Augusti infallibiliter ex scholis — peractis eousque studiorum suorum pro ascensu more solito probis — dimittatur, ne domini status ad alia media condescendere. vel civitas praedeclarata universaliter hospitia et incolatum eidem juventuti negare cogatur. Super quo admodum reverendum patrem provincialem etiam disponendum nomine publico domini status et ordines concluserunt." (Rukopis u kr. zem. arkivu. Saborski zapisnici, knjiga VI., strana 46. i 47.) Dr. Rudolf Horvat. Kako se u Njemačkoj dojmio otpor nadbiskupa spljetskoga Markan-

tuna Dominisa protiv papinske svemoći (1602.—1624.). Hrvatski narod sukobio se često i značajno sa papinskom vlasti. U srednjem vijeku zbog narodnoga jezika u crkvi i zbog glagolice. A kada je moć papinska bila na svome vrhuncu, dočekivali su naši bogomili bosanski križarske vojne, što ih protiv njih šiljahu namjesnici Kristovi u Rimu. Dugo je trajala ta krvava borba bosanskih siromaka protiv najmoćnijega monarke srednjega vijeka. Sve do turske okupacije Bosne (1463.) Husitsku reformaciju su također neki Hrvati učinili svojom stvari, kako ću pokazati na drugom mjestu. Jače se k nama raširio pokret Luterov. Bila su to i druga vremena, doba tiskopisa, bez kojega ranije nije moglo biti brze i uspješne propagande pro

svjetne. Ali naše političke prilike za reformaciju bile su takove, da uopće ni

kakov duševni pokret nije mogao naći široko tlo: Dalmacija, najkulturnija,