VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 275

275 tvrdje. Teritorij toga sela protezao se pbl sata u duljinu i širinu, te je na istok dopirao do Sljivoševaca, na jug do Beničanaca, na zapad do Hotara, a na sjever do Poregišća. Plodne oranice zapremahu 30 jutara, a trnjem obrasle 70 ju

tara; livada bijaše za 60 kosaca, ali je polovica obraštena grmljem i šikarom; vinograda nije bilo, dočim 50 jutara za

premahu žirovne šume, u kojima se dobivalo hrastovoga drva, prikladnoga za manje zgrade. Svi stanovnici toga sela bijahu kalvinske vjeroispovijesti. Njihovim je vlastelinom bio Mehmed beg iz Djakova, komu se isto tako plaćala desetina i daća, te podavala besplatna služba, kako su to bili obvezani činiti kmetovi susjednih sela. Cijelo selo Bratuševci imalo je samo jednu sesiju; zato je godimice plaćalo samo jedan dukat kao porez sultanu turskomu. (Popis od god. 1702. kaže, da se selo Bratušinci ili Bratuševci nalazilo usred šuma izmedju rijeke Karašice i Vučice. Žitelji bijahu kalvini, a stanovahu u 6 kuća, uz koje se nalazilo krasnih vrtova s voćkama.) 28. Brezovica. Toga sela danas više nema; u tursko doba nalazilo se 4V« milje zapadno od Osijeka, a V

2 milje udaljeno od val

povačke tvrdje. Selu je pripadao malen teritorij (7* sata u širinu i duljinu), koji je na istoku dopirao do Bocanjevaca, na jugu do Harkanovaca i rijeke Vučice, na zapadu do Mar

janaca, a na sjeveru do Veliškovaca. Na tome prostoru bijaše 60 jutara oranice, od toga 20 jutara dobre i plodne, 20 jutara srednje plodne, a 20 jutara djelomice trnjem obrasle, što bi se moglo malim radom iskrčiti. Livada bijaše za 30 kosaca, ali je polovica bila obraštena šikarom i trstinom. Vinograda nije bilo, dočim je 80 jutara šume imalo ponajviše drva za ogrjev, a manje hrastovog drva za žiro vinu i gradju. Na rijeci Vučici bio je mlin na jedan kotač. Svi žitelji bijahu katolički poljo

djelci, koji svome vlastelinu — hodži iz Orahovice — nijesu podavali nikakove besplatne službe, ali zato davahu desetinu od svakoga priroda. Posjed cijeloga sela iznosio je samo jednu sesiju; zato je cijelo selo u ime poreza plaćalo sultanu tur

skomu samo jedan dukat na godinu, (Iz popisa od god. 1702.