VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 158
158 duprta svjetovnom vlasti države, u kojoj se ona nalazila (t. j. vlasti Ugarske i Hrvatske), moći prisiliti te biskupe, da joj se pokore, i time spasti ove.zemlje za^ katoličku vjeru. Mi smo već spomenuli, kako je papa Aleksandar III. zamolio (6. srpnja 1181.) ugarskohrvatskog kralja Belu III., da ma kar i silom prinudi kneza Miroslava, da ne progoni, katoličke crkve u svojoj zemlji. Papa je to učinio stoga, jer su ugar skohrvatski kraljevi sebi prisvajali vrhovništvo nad Humom (i Bosnom). Da li se Bela III. odazvao tome pozivu papinu, ne kaže nam se. Ali je moguće, da se kralj nije htio zauzeti za katoličku vjeru u tim zemljama, jer u crkvenom pogledu nijesu potpadale pod njegovu vlast, kad su bile podložne stra nom, dubrovačkom nadbiskupu, pa je valjda radi toga za htijevao od pape, da te zemlje i njihove biskupije podloži jednoj nadbiskupiji njegove (ugarskohrvatske) države, a on će se onda rado zauzeti za katoličku vjeru u njima. To je jamačno sklonulo papu, da je te biskupije podvrgao spljet skomu metropolitu. Međutim ova papina odredba nije morala biti ugodna vladarima tih zemalja, Kulinu i Miroslavu (dotično Nemanji). Oni su se sad morali bojati moći ugarsko-hrvatskog vladara, koji je ovom papinom odredbom imao jedan pravni razlog brajaju spljetskoj nadbiskupiji, jer za bosansku biskupiju dokazuje povelja kralja Andrije II. (od g. 1217.) spljetskoj nadbiskupiji, da je njoj pripadala Bosna (Smičiklas o- c. III. br. 61. str. 68—69.). Doista veli Sišić (o. c str. 48 ), da je možda i ova isprava prenapravljena prema originalu, ali zato je ipak u originalu mogla biti Bosna, jer nema razloga, zašto bi ona bila kasnije interpolirana. Zahumske (stonske) biskupije nema u ovoj Andrijinoj povelji (a valjda je nije bilo ni u" originalnoj), jer Andrija nije tada više bio gospo darom te zemlje, pa je zato niti nije mogao potvrditi spljetskom nadbiskupu. Ako dakle Andrija II. potvrđuje spljetskomu nadbiskupu Bosnu, onda ju je prije toga morao papa njemu podijeliti, a to je moglo biti za Celestina III., kad imademo njegovu falsificiranu ispravu o istom predmetu. Po njegovoj ori ginalnoj ispravi (koja nam se nije uščuvala) bila je kasnije falsificirana ova danas uščuvana isprava, u t koju se interpoliralo ono (o Poljicima i Omišu), o čemu je tada, u doba falsificiranja (oko g. 1340.), bila pravda na štetu spljet skog nadbiskupa. Kao Bosna mogla je u papinoj originalnoj ispravi stajati i zahumska biskupija, makar se iz navedenoga razloga ne navodi u Andrijinoj povelji.
