VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 159

159 više, da se miješa u poslove njihovih zemalja, i time ih sve jače pri veže uz svoju državu i sve više podloži' svojoj vlasti. Zato su se oni opirali ovoj odredbi, te su po svoj prilici bili prije voljni pokoriti se u crkvenom pogledu dubrovačkomu nadbiskupu, od kojega im nije prijetila pogibao u političkom pogledu, nego li spljetskomu metropolitu, za kojim je stajala moć ugarskohrvatskog kralja. Zato bi moglo biti vjerojatno, što veli Rastić (o. c. str. 66.), da je Nemanja po poslaniku ponudio Dubrovčanima i njihovu nadbiskupu Bernardu, da će naložiti svojim biskupima, neka se pokore dubrovačkomu nadbiskupu, ako mu Dubrovčani plate 10.000 perpera, no oni da su to odbili. Još kaže on (str. 67.), da je i humski knez Petar, sin i nasljednik Miroslava (koji je umro g. 1194. po njegovu shvaćanju), poslao u Dubrovnik svoga kancelara, da sa Dubrovčanima pregovara o povratku stonskoga biskupa Donata. Petar ga je bio voljan uspostaviti u časti i dozvoliti mu, da se pokorava dubrovačkomu nadbiskupu, ali uz uvjet, da mu Dubrovčani dadu dar od 300 perpera ; no ovi to od

biše i tako se pregovaranje razbi. Međutim za Bosnu znademo stalno, da se ona i nadalje pokoravala Dubrovniku, a nije htjela priznavati vrhovništvo spljetskoga nadbiskupa. Kad je naime Radogost izabran bio za bosanskoga biskupa, otišao je on (g. 1195.) u Dubrovnik, gdje se dao posvetiti od nadbiskupa " Bernarda, čime ga je dakako priznao svojim metropolitom i crkvenim glavarom.

1

) Iza toga je nadbiskup Bernard na poziv bana Kulina otišao *) Poradi sudjelovanja kod ove posvete došlo je do svađe između ka

nonika stolne crkve i svećenstva ostalih crkava u Dubrovniku, kako to pri

povijeda jedna isprava od 4. svibnja 1195. (Smičiklas o. c. II. br. 255. str. 271—273.). — Da je Radogost bio posvećen u Dubrovniku, kažu suglasno dubrovački kroničari: Orbini o. c. str. 359., koji veli, da se to zbilo g. 1171., Ragnina o. c str. 219. i /. Gundulić (kod Jirečeka o. c. I str. 215. i Farla

tija o c VI. str. 83), koji kaže, da se to zbilo g. 1197. i da je Radogost, ne znajući latinski, položio prisegu vjernosti nadbiskupu hrvatskim jezikom („in lingua slava"). No iz ove isprave od 4 svibnja 1195. jasno proizlazi, da se posveta morala zbiti u g. 1195. — Prva dva kroničara vele još, da je Rado

gost donio sa sobom bogatih darova bosanskoga bana za papu (Celestina III.), koje da je nadbiskup Bernard (još iste godine po Orbiniju) odnio u Rim i predao ih papi.