VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 12

12 dati (2. veljače 871.) i on dode najprije u ruke Ljudevita II., a po njegovoj smrti (12. kolovoza 875.) u ruke Vasilija I. Sad je ovaj imao čvrsto uporište na Jadranskom moru, od kuda je mogao pritisnuti Hrvate i Srbe, tako da su mu (za Sedeslava i Mutimira) morali priznati vrhovno gospodstvo.

1

) Nato se Vasilije I. pobrinuo i za to, da kod ovih svojih novih podanika sasvim iskorjeni poganstvo, u koliko se ono još uščuvalo, pa u to ime posla k njima svoje svećenike, da dovrše pokrštenje naroda. Među Hrvatima imali su oni jamačno malo posla, jer se je kod njih kršćanstvo brzo uvri

ježilo djelovanjem latinskodalmatinskih biskupa i svećenika, osobito iza obnove solinske metropolije, ali među Srbima mora da je sada obavljen glavni posao pokrštenja, kao što se to zbilo kratko prije toga kod Bugara (g. 864.)/) Sad je trebalo, da se u pokrštenoj Srbiji urede crkveni odnošaji, naročito glede hijerarhije. Srpskom vladaru jamačno nije bilo milo, da biskupi novostečene zemlje (Duklje, sta

staroga Prevalisa) u crkvenom pogledu spadaju pod glavara, kojemu je sjedište bilo u tuđoj državi, naime pod dračkoga nadbiskupa. Otkad je pako i ostala njegova država pokrštena bila, moralo mu je biti još neugodnije, da mu cijela država bude odvisna od stranoga crkvenoga glavara. Zato je sasvim vjerojatno, ako uzmemo, da je srpski veliki župan počeo raditi o tom, da se njegova država riješi odvisnosti od bi

zantinskoga metropolite. Srbija je doista po imenu prizna

vala vrhovništvo bizantinsko, ali je inače bila nezavisna, pa je posve pojmljivo, da je njezin vladar gledao, da joj pri

bavi i crkvenu nezavisnost. To se pako moglo postići time, 1

) Conslantinus Porf. „De adm imp." cap. 29. str. 129. cap. 30. str. 146—7. i Leonis imp. „Tactica" constit. XVII. cap. 101. kod Mignea „Patro

logia graeca" T. 107. (1863.) str. 970. Oboje i u Documenta br. 184. str. 368— 73. — Ova ovisnost Hrvata i Srba bila je međutim više po imenu, nego li faktična. Srv. Dùmmler o. c. XX. str. 405. 2

) Constantinus Porf. „De adm. imp." 1. c. i „Vita Basilii imp." u Theo

phanes cont. lib. V cap. 54. str. 291—92. — Leonis „Tactica" 1. c. — Sve i u Documenta str. 359., gdje Rački uzimlje, da se BorisMihajlo sa bugarskim narodom pokrstio negdje g. 864/5. Jireček „Ist Srba" I. str. 186. bilj. 5. veli: god. 864.