VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 13

13 da Srbija dobije svoju metropoliju, kojoj bi bile podložne sve biskupije na zemljištu srpske države^ Ali kako da se to postigne ? Od bizantinskoga cara nije mogao srpski vladar očekivati, da će njegovim željama doći u susret i dozvoliti, da se okrnji vlast jedne bizantinske me

tropolije, naime dračke, s tim više, što bi car podupiranjem crkvene nezavisnosti pomogao Srbiji, da možda prekine i one slabe političke veze, koje su nju vezale uz bizantinsko carstvo. Zato se morao na drugu stranu obratiti, ako je htio postići svoju svrhu, a to je bio rimski papa. Baš nekako u to doba (od g. 857., kad je bio skinut carigradski patrijarha Ignacije i podignut na patrijaršku sto

licu Focije) započeo je razdor između istočne i zapadne crkve, pa su one obje nastojale, da svaka čim više zemalja i biskupija spravi pod svoju vlast. Zato je papa Nikola I. zatražio (25. rujna g. 860.) od cara Mihajla III., da uspostavi vlast solunskoga nadbiskupa kao papina vikara u potpunom njegovom prijašnjem opsegu (na Balkanskom poluotoku),

1

) ali je to nastojanje bilo uzaludno. Još je više moralo raža

lostiti papu, kad je Vasilije I. i Hrvate i Srbe spravio pod svoju i svjetovnu i duhovnu vlast. Zato je papa upotrebio sve načine, da odvrne ove i druge balkanske narode (oso

bito Bugare) od Bizanta, i prikloni ih sebi i zapadnoj crkvi. U Hrvatskoj je podupirao Rimu sklonu stranku protiv kneza Sedeslava i bizantinske stranke, tako da je došlo do bune, u kojoj zaglavi (g. 879.) Sedeslav, a uspe se na prije

stolje knez Branimir, pristaša pape i rimske crkve.

2

) Jednako je papa radio (od g. 872—880.) i o tome, da i Bugarsku podvrgne svojoj vlasti, pa je u to ime šiljao knezu Borisu

Mihajlu i poslanike i pisma, ne bi li ga predobio za sebe, a tražio je i od carigradskoga patrijarhe i od Vasilija L, da ne diraju u vlast papinu i povrate bugarsku crkvu sv. stolici, *) U obadva Epira, Iliriku, Macedoniji, Tesaliji, Ahaji, u obadvije Da

cije, u Meziji, Dardaniji i Prevalisu' (Jaffé o. c. br. 2682. br. 343.). 2

) To doznajemo iz papinskih pisama od 7. lipnja 879. u Documenta br. 5, i 6. str. 8—10,