VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 124

124 biskupa, da će se njemu podložni sufragani održati u svezi s Rimom i s papom. Ovom nastojanju dubrovačkoga biskupa Petra jamačno se opirao barski nadbiskup, braneći svoju novo stečenu čast, a tako i spljetski nadbiskup Lovro, ne dajući krnjiti svoje metropolije povišenjem svoga sufragana, dubrovačkoga bi

skupa, na čast nadbiskupa. No i Mihalja morao je biti protiv prijenosa nadbiskupske stolice sa zemljišta njegove države (iz Bara) na tuđe područje (u Dubrovnik), jer bi se time uni

štila jedva stečena crkvena samostalnost njegove države. Stoga se i on morao odlučno oprijeti tom prijenosu nadbiskupske časti u Dubrovnik. Ali da se i za buduće obrani od tih na

stojanja Dubrovčana, i da za sva vremena osigura metropo

litsku čast barskomu crkvenom glavaru, smislio je on po svoj prilici nešto drugo. On se odluči zauzeti kod pape za to, da Dubrovčanima pribavi nadbiskupsku čast, ali tako, da tim ne ošteti barskoga crkvenoga glavara ni crkvene nezavisnosti svoje države. Dubrovnik je imao postati sijelom nove metro

polije, kojoj bi se valjda podvrgle neke susjedne biskupije spljetske metropolije, ali ne barske. U tom je valjda smjeru on i počeo raditi kod pape u Rimu, te ga zamolio, da pošalje nadbiskupski plašt dubrovačkomu biskupu. Osim toga upravio je on još jednu molbu na papu. Dukljanski vladari zvali su sebe kraljevima, ali rek bi da druge vlasti nijesu priznavale toga naslova dukljanskim vladarima. Zato je sad Mihalja htio da postigne međunarodno priznanje toga naslova time, da mu ga prizna onaj čimbenik, koji je imao vlast podjeljivati i potvrđivati kraljevske naslove, a to je bio rimski papa. On dakle zamoli papu, da mu pošalje kraljevski stijeg, i da ga valjda dade svečano okruniti.

1

) Na to ga je jamačno na

vela i ta okolnost, što je papa nedavno poslao hrvatskomu ') Ovo doznajemo iz papina pisma (od 9. siječnja 1078.) kralju Mihalji (Documenta br. 158. str. 211.—212.). — Srv. Farlati o c. VI. str. 56. i VII. str. 21. — Rački je prije (o. c. u „Radu" XXX. str. 75.) drugačije shvatio riječi papina pisma „te in dono uexilli et in concessione palii . . . audiemus", ali ih je kasnije (u Documenta 1. c.) ispravno tumačio, kao i mi. Jednako ih shvaćaju i Farlati (1. c.) i Faber o. c. str. 463.