VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 125

125 vladaru Zvonimiru stijeg i dao ga okruniti (u listopadu 1076.) po svom legatu Gebizonu za kralja.

1

) Da se o ovim pitanjima i molbama čim bolje obavijesti, posla papa (god. 1077.) amo svoga legata, kardinala Petra, koji je o obavljenim izvidima obavjestio papu. No kako se njegovo izvješće nije slagalo s Mihaljinim, koje je također papi stiglo bilo, nije papa mogao izreći svoje odluke, nego \ pozva (9. siječnja 1078.) kralja Mihalju, da pošalje k njemu ] i barskoga i dubrovačkoga biskupa (ili njihove punomoćnike), ; da s pomoću njihovom riješi prijepor između spljetskoga nad

biskupa i dubrovačkoga biskupa, a također i odluči o časti njegova (Mihaljina) kraljevstva. Istom kad se stvar prouči, da će nastojati njemu kao najdražemu sinu sv. Petra usli

šati njegove prošnje za podjeljenje stijega i plašta.

2

) Budući da papa u ovom pismu veli, da će najprije ispi

tati prijepor između spljetskoga i dubrovačkoga crkvenoga glavara (radi podjeljenja nadbiskupske časti dubrovačkomu biskupu), slijedi jasno, da ne može biti vjerodostojna tobožnja isprava pape Grgura VII. (od 21. svibnja 1076.), kojom on dubrovačkom nadbiskupu Petru podjeljuje nadbiskupski plašt.

3

) Čemu bi trebao kralj Mihalja (istom g. 1077.) tražiti nad

biskupski plašt za dubrovačkoga crkvenoga glavara, kad bi ga on već g. 1076. dobio bio od pape i priznat bio nadbi

skupom. Kao sve slične dosadašnje ovakove isprave (od pape Zaharije g. 743. i Benedikta VIII. g. 1023.), tako je i ova isprava patvorina kasnijega doba, da se starina dubrovačke nadbiskupije potvrdi, kako veli Rački.

4

) 1

) Rački „Documenta" br. 187. str. 103.—105. 2) Rački o. c br. 158. str. 211.—212. — Kako papa ovdje spominje samo prijepor između spljetskoga i dubrovačkoga crkvenoga glavara, moramo uzeti, da se radilo o uzviženju dubrovačkoga biskupa samo na štetu spljet

skoga nadbiskupa, a ne barskoga. No da je bilo prijepora također između bar

skoga i dubrovačkoga crkvenoga glavara, vidi se i po tome, što papa obojicu zove preda se. 3) Kukuljević o. c. I. br. 185. str. 151.—152. *) Documenta br. 158 str. 212. u komentaru. — Lažnost ovih triju isprava vidi se i po tome, Što u njima pape dubrovačkom nadbiskupu pišu: „Dilecto in Christo ßlio", a znade se, da pape crkvene glavare ne zovu svojim sino

vima, nego svojom braćom, kako to svjedoči sam papa Inocent III. u jednon>