VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 123
a 123 Međutim ne će biti istinito, da je Vital bio izopćen od ^ ^ Aleksandrova legata i skinut od samoga Aleksandra, jer Gr gur VII. o tom ništa ne veli u svome pismu, 1 ) nego govori ^T^xJï o skinuću i utamničenju njegovu po Dubrovčanima. Prema tome ne će biti istinito ni to, da je Vital utamničen radi neposluha protiv odredaba legata i pape, jer u tom slučaju ne bi Grgur VII. imao razloga, da Dubrovčane kori radi „nepravednoga, zločinačkoga i t. d. čina", nego bi ih još morao radi toga pohvaliti. Razlog utamničenju mogao bi biti taj, što su Dubrovčani držali, da je opaki i nećudoredni život Vitalov, kako ga spominje Rastić, bio uzrokom, da papa nije^ njega i dubrovačku crkvu podigao na čast nadbiskupsku i metropolitsku, nego barsku biskupiju, pa zato da su ga od srdžbe skinuli sa časti i utamničili. Što je Gérard obavio u Dubrovniku i kako se ova ra spra svršila, ne kažu nam savremeni izvori. Po Rastiću je, . kako rekosmo, legat odobrio postupak Dubrovčana i dao iza brati Vitalovim nasljednikom Petra. I Farlati (o. c. VI. 55.) kaže, daje po vijestima nekih povjesničara Vital bio pro( x nađen krivcem i papinskom odlukom bio skinut sa časti, a I na njegovu stolicu podignut onaj, koga su Dubrovčani mjesto \ njega izabrali bili, naime Petar. Ovo bi moglo biti istinito, jer se kasnije više ne spominje Vital, nego doista Petar kao dubrovački biskup. Njega su možda Dubrovčani smatrali spo sobnijim, da od pape ishodi nadbiskupsku čast za sebe i za dubrovačku crkvu, pa su o tom namah počeli i raditi, osla njajući se na to, što je zadnji dukljanski nadbiskup utekao u Dubrovnik i tu postao biskupom ; a možda su se pozivali (kako su to kasnije i činili) na prevrtljivost dukljanskih vla dara i barskoga nadbiskupa, koji bi se mogli u zgodnoj pri lici, a zbog državnih probitaka opet obratiti istoku, dok su Dubrovčani stalni u svojoj vjeri i odanosti papi, pa bi nji hov crkveni glavar, kad bi postao metropolitom gornje Dal macije, mogao biti papi sigurnijim jamcem od barskoga nad l ) A nije ni mogao biti izopćen radi porabe plašta u svečanim zgodama, jer je on to smio činiti kao tobožnji nadbiskup.
