VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 121
ü dukljanskobarskoj i dubrovačkoj nadbiskupiji do polovice XIII. stoljeća. (Crkvenopolitički odnošaji stare gornje Dalmacije). (Nastavak). 4. Dubrovčani skidaju svoga biskupa Vitala II, jer nije znao od pape sebi izvojstiti nadbiskupske časti i dižu na biskupsku stolicu Petra. — Papin legat, nadbiskup Gérard vodi o tome istragu. — Petar ostaje dubrovački biskup i na stoji, da postane nadbiskupom. — Kralj dukljanski Mihalja podupire ga u tom nastojanju kod pape, a za sebe traži od pape krunu i stijeg. — Papa Grgur VII. šalje radi toga u Dalmaciju svoga legata, kardinala Petra, ali ni Mihalja ni Dubrovčani ne postigoše svoga cilja. Možemo sebi pomisliti, kako su Dubrovčani bili razoča rani, kad je metropolitom gornje Dalmacije postao barski biskup, a ne njihov biskup. Kako je njihov tadašnji biskup Vital II. bio čovjek zao i nevaljana života, lako je moguće, da su Dubrovčani toj okolnosti pripisali svoj neuspjeh, pa su zato iskalili sav svoj gnjev na njemu; oni ga skinuše sa časti i baciše u tamnicu, a na njegovo mjesto podigoše drugoga biskupa (Petra). Kad je za to doznao moćni papa Grgur VII. (1073.—1085.), planu gnjevom na Dubrovčane i posla namah k njima svoga legata Gerarda, nadbiskupa od Siponta, da povede o tom strogu istragu. Podjedno piše im (20. ožujka 1074.) pismo, u kojem ih kori radi toga „neo bičnoga, nepravednoga, zločinačkoga, svim božjim i ljudskim zakonima protivnoga čina", radi kojega im šalje svoga legata Gerarda, da povede istragu. Zato im zapovijeda, da namah puste na slobodu utamničenoga biskupa Vitala i da budu "9 :
