VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 115
115 Desinec ili sv. Ivan bila je nekada slobodna plemenska općina u staroj hrvatskoj županiji podgorskoj. Kad je polovinom XIV. vijeka sasvijem nestalo one stare županije, a feudalne prilike sputavale plemenske općine, uzeše go spodari grada Lipovca ubrajati Desinec medju svoje posjede. U takovim pri likama otimahu se nekadašnje plemenske općine, a tako i Desinec. Kad je Martin Frankopan zavladao Lipovcem, bio je dosta blag prema svojim poda nicima, te je tako općini desinečkoj uspjelo bar donekle sačuvati svoju slo bodu i oteti se kmetstvu. God. 1466. podijeli Frankapan općini Desincu slo boštine. God. 1495. potvrdi ove sloboštine herceg i ban Ivan Korvin u Zagrebu 7. jula. Kako su ove dvije povelje znamenite za proučavanje drevnih odnosa, priopćujemo ih ovdje u cijelosti : Nos Martinus de Frangapann, Wegle, Segnie, Modrussie etc. comes com mendamus memorie tenore presencium, quibus expedit universis, quod veni entes nostram in presenciam providi viri concives nostri de Sancto Johanne petentes nos, et supplicantes débita cum instancia, (ut) nos eisdem in aliqua libertate providere dignaremur. Tandem nos considérantes videntesque eorum fldelia servicia meritorie ipsis taies contulimus libellâtes, quod in festo beati Georgü martyris iidem concives nostri quinquaginta vienensium, et in festo beati Martini quinquaginta vienensium de dacio annuatim solvere debeant. et teneantur. Item in festo nativitatis domini unum munus, videlicet duas azimas, et unum caponem; item si quis eorum haberet aliquos porcos, extunc secun dum consuetudinem dominii decimum porcum, insuper si haberet tres porcos, extunc quos deberet interfici duos, nihil solvere tenetur, de tercio autem duos solidos solvere debeat et teneatur. Item volumus nihilominus sic, quod feria quinta semper habeant inter se ipsos sedem suam iudiciariam ipsis constitu tam, ita tarnen, quod si concives nostri predicti aliquam causam iudiciariam inter se ipsos motam vel ventilatam discernere vel discutere seu dilucidare non possent, extunc ipsi concives predictam causam feria sexta in crastino in op pidum nostrum Iasztrebarska in sede conciuium nostrorum similiter predictam causam diiudicant et flniant. Item si aliquis predictorum civium de sylva solus mundaverit, extunc eandem terram sit tutus, seu Ubere vendere, dare, pro anima sua legare, quo sue placuerit voluntati, cum proventibus illis, quos debent do minio terrestri. Item eciam volumus, quod si aliquis hominum ad eandem ter ram desertam sedere voluerit, extunc eisdem contulimus talem libertatem, quod per Septem annos nihil debeat, nec solvat. Item eciam volumus, quod semper ad Castrum nostrum Lippovech pro quacunque necessitate eidem Castro nostro placuerit, hoc iidem concives nostri predicti debeant et teneantur sub his métis: Prima meta incipit in medio Dusycha nuncupata circa unum antiquum lignum, quod vocatur Kladyna, et sic transeundo per unam parvam sylvam in puteum, quod vocatur Orehovecz. Inde procedendo ad viam, quod vocatur mala czesta, et per eandem viam transeundo in rubum tilie, exinde transeundo ad metam ville, quod vocatur Stankovo, ubi sunt due arbores quercine, inde procedendo in puteum, quod vocatur Bukovech, et per eundem puteum parum transeundo
