VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 75
75 pripisci. Tu je samo to, da preko Drave nijesu dužni ići na svoj trošak. Samo se sobom razumije, da bi i po željkovanju sačinitelja pripiske bili dužni na kraljev trošak poći kud mu drago. Medjutim je jasno, da je ova ustanova pripiske samo primjena § 7. zlatne bule od g. 1222. na hrvatske odnošaje. Dakle željica XIV. vijeka a ne stanje u XII. vijeku. Po darovnici g. 1193., koja se odnosi na modrušku župu, bila je hrvatska vojska dužna svakamo kralja pratiti, samo izvan zemlje u manjem broju. Promotrivši dakle sve tvrdnje, koje Tomašić označuje temeljima posebnog državnog prava hrvatskog kraljevstva, mogu doista samo to reći, što je nekoć razborit kočijaš rekao svom gospodaru, koj se uvijek hvastao. Jednom se gazda tim hvalisao, da on vidi na krstu tornja muhu, gdje šeće, a na to mu kočijaš odgovori: Gospodaru, i ja vidim muhu, tek ne vidim tornja. Pročitavši Tomašićevu knjigu o temeljima državnog prava hrvatskog kraljevstva mogu i ja reći, da vidim doduše blistava zrnca pijeska, ali temelja ne vidim. Teško me boli, da hrvatski muževi na ovako odličnom mjestu kao Nikola Tomašić upotrebljuju historiju za ovako izkrivljanje. Zadatak je povijesti otkrivanje istine i samo istine, i spoznaja je predradnja za izmirenje. A hrvatska historiografija, kako vidim iz Tomašićeve knjige, još uvijek podaje hrvatskoj inteligenciji maštanja i bajke, pa time, buduć da maštanja u zbilji života ne nalazi, budi mržnju. Istina doduše, da mržnja i nama škodi silno, ali i onima škodi koji mrze, jer ih ogorčuje i skreće im rad na krivu stazu, ako ga ne onemogući posvema. Ovakovo pisanje povijesti proizvodi onako lude bajke, kako sam ih nedavno u staroj Slavoniji čuo, da je bilo vrijeme, kad nije smio Madžar u Hrvatskoj stanovati. Madžarska je kao „caput regni" svoje udove, pa tako i Hrvatsku uvijek branila i njegovala, a što je u okviru jedinstvenog kraljevstva i jedinstvene države na polju uprave, sudbenosti i vojske mogla dati, uvijek joj je dala. Zato ne zaslužuje madžarski narod, da tako razboriti i odlučna položaja muževi, kakov je Tomašić, ustaju protiv njega krivotvorinama i iskrivljavanjem, jer se može zbiti, da s ovim poluče časovite političke uspjehe, ali zato ostaje na njima uvijek ljaga, da su se s lažnim, neplemenitim oružjem borili. Dr. Ivan Karâcsonyi,
