VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 76

76 II. Primjedbe na Karâcsonyijevu kritiku Tomašićeva djela. Izmedju Hrvata i Madžara postoji već odavna prepirka o tom, kako i kojim načinom je nekadašnje samostalno hrvatsko kraljevstvo pridruženo ugarskomu, da li ugovorom, ili silom. Hrvati gotovo jednodušno pristaju uz prvu alternativu, dok se kod Madžara mnijenja često mijenjaju. To je lijepo i podrobno razložio dr. F. pl. Sišić

1 i došao do toga zaključka (str. 32.), da „su Madžari pitanje o god. 1102. vazda preinačivali prema političkim prilikama, dakle kod toga se posla ponašali nekritički i tendencijozno". Kako je u novije doba u Ugarskoj šovinizam u cvatu, naravno je, da Madžari sada opet tvrde, da je Hrvatska silom pridružena Ugarskoj. Zato nije čudo, da su graknuli i na djelo dr. Nikole pl. Tomasića, u kojem se rijetkom vještinom i opsežnim poznavanjem izvora i literature za ovo prijeporno pitanje brani hrvatsko stanovište. Ustao je madžarski akademik dr. Ivan Karâcsonyi, da pobije tvrdnje i razlaganje Tomašićevo, a služi se pri tom većinom već davno od hrvatske strane pobijenim argumentima ; novih ima malo, a ti su jednake cijene kao i prijašnji. Glavni argumenti kritičarovi sastoje se u tom, da su ona svjedočanstva, na kojima Tomašić osniva svoje zasade, ili falsifikat, ili ne spadaju na ona pitanja, o kojima se radi. Tako mu je „politička izmišljotina" ona trogirska pripiska (apendikula) ili t. zv. „memoriale

a Tome arciđakona spljetskoga, načinjena oko god. 1330. A postala je ovako : Ban Mladen II. Šubić, htijući svojoj vlasti pokoriti hrvatske velmože i dalmatinske primorske gradove, stao je navaljivati na njih, a oni zatražiše po poslanicima pomoći u ug.-hrv. kralja Karla I. (Roberta), pače i sam Mladen zamoli ga za pomoć po svome bratu Đuri. Tom prigodom da je kralj potvrdio (g. 1322.) Šibeničanima njihova prava.* Na osnovu ovih činjenica (šiljanja poslanstva) imao je neki Mladenov pristaša skalupiti ovu pripovijetku, zvanu trogirski pripisak.

3 1 U svojoj raspravi „Kralj Koloman i Hrvati g. 1102." Zagreb 1907. 2 0 ovim borbama vidi moju raspravu : „Nelipić, knez cetinski i kninski." Zagreb 1886. str. 7. si. 3 U kritici Tomašićeva djela, koju je isti pisac napisao u „Revue de Hongrie" A. IV. T. IV. nr. I. str. 100—107., kao da je uvidio labavost ove svoje argumentacije, pa ju je ovdje promijenio, veleći, da su buntovni hrv. velikaši poslali kralju svoje poslanike u tu svrhu, da izmole u kralja potvrdu svojih prava i svoga posjeda. No to se protivi povjesnim činjenicama, jer su hrv. velikaši, zarativši se među sobom, tražili pomoći jedan protiv drugoga. A nije ni vjerojatno, da bi kralj buntovnicima potvrđivao prav^,"