VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 73

73 Sasvim bi smiješna, kad ne bi tako žalosna bila ona Tomašićeva tvrdnja, da je na zemljištu hrvatskog naroda Madžar stranac. Pa na što se pozivlje? Na to, da u trogirskom privilegu dolazi ova izreka : Ne dopuštam, da u vašim gradovima Madžar ili stranac stanuje, ako vi ne dopustite (In civitate quoque vestra neminem Ungarorum vel alienigenarum habitare permittam, nisi quem voluntas vestra expetierit). A zar je Trogir Hrvatska? Zar nije bezsmisao uredbe, koje se odnose na teren unutar zidova malog kojeg grada, protegnuti na čitavu zemlju? Po toj uredbi u ostalom ne bi ni Hrvat mogao stanovati u Trogiru bez dozvole trogirskih Talijana jer se alienigena i na njega proteže. Zar bi Tomašići htjeli i Hrvata u Hrvatskoj staviti u isti red sa tudjincima? U XVI. vijeku imali su mnogi kralj, gradovi n. pr. Košiće, Beszterczebânya, tu povlasticu, da madžarski plemić ne može u njima kuće kupiti ni stanovati, pa zar su ovi zato bili posebne samosvojne države ? Sto se tiče pak toga, da se madžarski kralj mora sam napose dati okruniti za hrvatskog kralja, to tako nedužnim licem citira krivotvorinu načinjenu za opatice zadarske i datovanu od g. 1102. (zajedno s bilješkom o Mrmonji, koja se na njoj temelji), nadalje trogirski privilegij, kao da ovi nijesu u protuslovju medju sobom. Falzifikat veli, da se krunisanje zbilo g. 1102., a privilegij daće se zbiti kasnije nakon g. 1108. Buduć ona uredba, da od onih koji prate kralja, kad dolazi na krunisanje ili saborovanje, samo onaj može u grad ući, koga zažele stanovnici, dolazi u spljetskom privilegu i sigurno isto tako i u zadarskom i rapskom, valja nam spomenuti, da su bile u XI.

—XII. stoljeću dvovrstne krunitbe : posvetna i reprezentativna. Glavna je bila posvetna. Reprezentativna krunitba, —• kad bi pri ulazu u crkvu ili prije početka saborovanja kralju svečano postavili krunu na glavu i tako bi on ušao u crkvu ili u sabornicu —, opetuje se u svakom većem gradu i pri svakoj većoj svetkovini (Fleury : Hist. eccl. lib. 59. § 45. ; Batthyâny : S. Gerardi scripta et acta LXil.

—LXIV. Mnogo podataka citira za to Du Cange u svom riječniku pod riječi Curia. Izdanje g. 1733. II. sv. 1255.). Da su si to dalmatinski gradovi sa romanskim žiteljstvom i stojeći pod uplivom Romana izmolili, prirodno je, ali od toga posebno hrv. kraljevsko krunisanje izvesti, to je ignorancija i neistina. Na žalost nijesu se na običaj reprezentativnog krunisanja madžarski historici doslije osvrtali i tako su u trogirskoj, spljetskoj, šibeničkoj i omiškoj listini privilegija riječ „coronandus" krivo razumjeli. Ja sam zdušno pregledao sve one podatke, po kojima su Klaić i Tomašić posebno hrvatsko krunisanje izveli, ali ovi ne potvrdjuju toga. Trogirski i spljetski privilegiji — kako smo pokazali — odnose se na