VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 72
72 utanačenje mira i tako najviše uzajamni, a ne međunarodnopravni ugovor lebdio pred očima. Medjutim, kako smo već rekli, ne samo Tomašić, već ni sačinitelj pripiske ne ima pravo, ta čitava pripiska želja je ili zahtjev Hrvata XIV. vijeka, jer kako bi vrijedio kao ugovor takav spis, kojeg je samo jedan dio potpisao, a drugi ga nikad ni vidio?! Da obrani tezu, da je hrv. kraljevstvo ostalo potpuno neovisno od madžarskog kraljevstva, poziva se Tomašić na to, da se kralj Koloman služi samo u hrvatskim poslovima naslovom hrvatskog i dalmatinskog kralja, u madžarskim stvarima nasuprot upotrebljava samo naslov ,,rex Ungariae ili Ungarorum". Pa da i je tomu tako, ne bi značilo ništa, jer „in maiori conti- „ netur minus", u većem (madžarskom kralj, naslovu) sadržan je manji (dalm. hrvatski kraljevski naziv). Tomašićevu bi tvrdnju samo to potvrdilo, kad bi Kolomana u hrvatskim stvarima samo „Dalmatiae atque Croatiae rex" nazivali. Medjutim sasvim protivno naziva pisama grada Brača 1111. u čisto hrvatskoj stvari Kolomana ovako : „Regnante domino nostro serenissimo Colomano rege Hungarie et in spiritualibus dominante venerabili viro Crescentio archiepiscopo Spalati" (Cod. Dip. Croatiae, Dalm. et Slav. 11.21.). Kancelarija pape Inocenta II. piše 1139., da je u stvari spljetskog nadbiskupa: „Bela rex Hungariae pro te multoties apud sedem apostolicam intercessit" (Cod. Dipl. II. 48.). Ovo dvoje pobija sasvim Tomašićevu tvrdnju, jer kad bi hrv. kraljevstvo potpuno neovisno bilo od madžarskog kraljevstva, ne bi bilo slobodno u hrvatskim ga stvarima spominjati samo kao madžarskog kralja. Jasno je dakle, da je o odnosu Hrvatske i Dalmacije prema Madžarskoj sasvim istinski pisao franceski državnik, koji je 1186. obavijestio franceski kraljevski dvor : „In regno Bele regis sunt he terre: Ungaria, caput regni, Croacia, Dalmatia et Rama" (Fejér: Cod. Dip. II. 217. Faksimil vidi u djelu : III. Béla kirâly emlékezete, str. 139). Ako je Madžarska glava Beline vladavine, onda je jasno, da su Hrvatska, Dalmacija i Rama samo podredjeni dijelovi. Sam Tomašić govori protivno, kad iz listina kraljeva Gejze II. i Emerika citira ove dijelove za potvrdu posebnog hrvatskog kraljevstva : „Si aliquis per regnum meum vestrorum civium negotia exercuerit, mihi nullum tributum persolvat." „Si quis extraneus de regno nostro vel aliunde . . . fugiens ... ad civitatem vestram", jer kad bi Hrvatska bila posebna kraljevina, onda bi i kraljevska kancelarija morala pisati, „per régna mea" odnosno „de rege's nostWs." Ta valjda si ne umišlja Tomašić, da su Trogirani jedino u Hrvatskoj kanili trgovati i samo ondje tražilj slobodu od. carine?
