VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 71

71 iz vremena Kolomanova. Maius, arcidžakon zadarski, jamačno je 1091. bolje poznavao hrvatske odnošaje, nego sačinitelj pripiske u XIV. v., pa on veli, da je Sv. Ladislav provalio (invadens) u Hrvatsku i ondje nećaka postavio kraljem (Rački: Documenta 154.). Sam Sv. Ladislav veli u pismu na opata montekasinskog, „vicinus iam agere possis, quia Sclavoniam iam fere totam acquisivi," to jest „već sam gotovo cijelu Hrvatsku zadobio" (Talijani zovu Hrvatsku Sclavonia). A da je srednjevjeka latinština pod riječju „acquisivi" razumijevala „oružjem steći", dokazuje, da su Mlečani dalmatinsko zemljište, Turcima u velikom oteto, prozvali „nuovo acquisto". A i to je nedvojbeno, da su Madžari u drugoj polovini g. 1096. oružjem savladali nekog velmožu iz Knina, koji se hrvatskim kraljem proglasio, i da je kralj Koloman u istoj godini dalje proširio ono, što je Sv. Ladislav osvojio, jer je zauzeo primorje i Biograd na moru, koji je 1095. pripadao Mlečanima, odnosno carstvu grčkom. To je jasno i po pismu zadarskog načelnika Draga iz god. 1096. i po pripovijedanju Gaufrida Malaterre. Prvi se tuži, da je 1096. „diversarum gentium feritate quassatus," divljaštvo ga raznih naroda pritislo (Rački: Documenta. 175); a Gaufrid Malaterra jasno zbori, da je u ljetu god. 1097. Biograd na moru dopao u ruke madž. kralja (Rački op. cit. 478.). Sto govore dakle o svojevoljnom izboru i primitku vladara, kad svi stari izvori zbore o osvojenju s oružjem u ruci ? Ako se je cijela koja zemlja svojevoljno pokorila, onda je ne treba djelomice zauzimati kako to veli Sv. Ladislav za Hrvatsku. Suprot toga konstruirati obćeni ustanak u g. 1102. i kako se je kralj Koloman na zamolbu latio posla i održao izborni i krunitbeni sabor, to je sve bajka, spletena iz krivotvorina. Kako mi ne možemo svojatati Kijev po priči neimenovanog notara, isto tako ne mogu Hrvati stvarati zaključke iz maštanja vajnog sačinitelja pripiske. Zalud pozivanje hrv. pisaca na Vilima Fraknöia ili na druge starije madžarske historičare, jer njihovo mišljenje, da je Sv. Ladislav mirnim putem dopro u Hrvatsku, ne znači ništa prema ondašnjim podacima. Zavele su ih hrvatske krivotvorine i tako je i Fraknöi ispravu Sv. Ladislava zlo protumačio. Pa zar po tom nije zavadjanje drugih ili barem utvaranje, kad Tomašić čini pripisku ugovorom, i to ne običnim već medjunarodnopravnim ugovorom ? Medjunarodnim ugovorom zovemo danas samo onaj, koji svi kulturni narodi medjusobno sklapaju ili barem onaki, za koji drugi preuzimaju jamstvo obdržavanja. Ta ni sam sačinitelj pripiske nije se usudio o tom sanjariti, da bi hrvatska privilegija tud je države zajamčile bile. I on, makar se najprije služi s toliko izrabljenim i zlo istumačenim riječima „pacta ordinäre", konačno označuje riječima ,,conçordia devenjrç" tobožnji sporazum kralja i Hrvata. Pakle mu je s,amo