VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 69

69 bi dao kralj Koloman „kraljevsku slobodu (regiam libertatem)" samostanu, što leži u Zadru, već g. 1102., kad Zadar nije ni bio njegov? Uzaludan je napor zboriti, da se ova listina privilegija protezala samo na posjede, koji su bili u Hrvatskoj, dakle u ruci kralja Kolomana, jer zašto bi onda bilo u ispravi : „dajem vječni mir i nitko od stanovnika zemlje moje nek ne otimlje pokretnina samostanskih"? U ovo vrijeme bijahu pokretnine samo unutar zidova samostana, a osim tog nije mogao dati vječnog mira god. 1102., kad je vruće želio, da u zgodan čas zavojšti na Zadar i u njem postojeći samostan. Zadar je 1116.—1181. sad mletački, a sad u vlasti grčkoj. U to se vrijeme god. 1125. zbilo, da su Mlečani Biograd na moru sa zemljom sravnili. Kad je 1181. Zadar došao u ruke madžarskog kralja, nisu še zadarske poglavice zadovoljili sa listinom privilegija izdanom zadarskim opaticama od hrv. kralja Krešimira, već su tražili listinu privilegija izdanu od madžarskog kralja. Odvjetnik je samostanski dakle sastavio takovu listinu (medju ostale krivotvorine — moramo ih najmanje 5 na broj uzeti — ušuljala se je i ova) i pošto ruševine Biograda nijesu mogle protestovati, izmislio je, da je to bila kraljevska varoš (urbs regia) i da se tu zbilo krunisanje kralja Kolomana g. 1102. A indikciju, koja se u starim dalmatinskim ispravama uvijek nalazi, izračunati, zato je bio prelijen. Kao svjedoke zabilježio je samo onako na sreću takove osobe, koje u vjerodostojnim spisima od g. 1095.—1116. nigdje ne dolaze i tako se ne može ni to kazati, da je sačinitelj krivotvorine upotrijebio stare bilješke ili kakove isprave o drugim stvarima. isto je tako i s listinom izdanom za Mrmonju od plemena Šubić. To je samo ekscerpt kakog nevježe pisca XVII vijeka iz djela hrv. dalmat. historičara Iv. Luciusa: De regno Dalmatiae et Croatiae, koje je 1666. izašlo. Lucius priobćio je i famoznu pripisku i krivotvorinu od g. 1102. za zadarske opatice. Iz ovih dvaju spisa lahko je bilo pronaći nazovi piscu, da više proslavi obitelj Zrinskih, kako je jur 1102. njihov pradjed Mrmonja dobio privilegij i kako je pri izdanju tog sudjelovao već i zagrebački biskup. To je kasnije Krčelić još ljepše iskitio, ali zato je to sve ipak samo takova bajka, kakova je boj Almov protiv Kijeva g. 888., ili onaj Hrvata s Tatarima g. 1242. na grobničkom polju. Privilegij trogirski od g. 1108., bilješka o prisegi na zadarskom saboru, zavjernica Ordelafova od g. 1118., dalje isprave Gejze II. i Emerika kralja od g. 1142. i 1197. istinske su, samo amo ne spadaju. Ponajprije stara bilješka o zadarskom saboru ne pada u g. 1102., kako Tomašić presmjelo tvrdi. Zajamčeno je, da je Koloman tek g. 1105. zauzeo Zadar, a i to je sigurno, da je Lovro nadbiskup ostrogonski, koji se u bilješci spominje kao prvi, koji je iza kralja prisegao, postao biskupom tek g. 1106. Dakle je ova bilješka nastala poslije 1106. Buduć da je sad dokazano krivotvorenje rapske listine od g. 1111,