VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 68

68 hrvatskih plemena spominje one iz XIV. vijeka, te ih stavlja za dvjesta godina unatrag, kao da je u Hrvatskoj kolo vremena zastalo bilo. On tobožnje poslanike čini „comites", a kad tamo hrvatski kraljevi nijesu takove ni imenovali (već samo madžarski kraljevi !), pa što se vojenih stvari tiče zbori o takim povlasticama, koje si je madžarsko plemstvo tek g. 1222., i to samo na kratko vrijeme, izvojštiti znalo. Konačno je dapače pronašao, da ni plemstvo ni njihovi ljudi (dakle najveći dio hrvatskih jobagjona) nijesu dužni bili porez plaćati ! ! ! A baš to pokazuje, da ne vrijedi ova pripiska ni kao traljava, izblijedjela tradicija, a nekmoli da bi ona bila stara bilješka, koja bi potpunjala isprave. A da mi neukomu, kasnom bajoslovcu išto povjerujemo, tog ne može od nas nitko sa zdravim razumom zahtijevati. Tomašić pozna prigovore Stj. Horvâtha i Jul. Paulera protiv vjerodostojnosti pripiske trogirske fkrivo zvanog memorijala arcidžakona Tome), ali mjesto da se osvrne na to, što su ovi oprovrgli, pozivlje se radije na djelo Ferdč Sišića. Samo što ni Sišiću nije uspjelo, da obrani tu čuvenu pripisku. Badava se trudi, da pogrješke kakovom nepoznatom (!) prepisivaču uturi, jer se pogrješka: „Colomannus filius Wladislai" u svim trima starim rukopisima nahodi. Uzalud se muči, da objasni pripisku iz izvatka velike listine privilegija, što ju je navodno kralj Koloman izdao, jer baš riječi ,,dei gracia (rex)", koje bi onamo upućivale, manjkaju iz starijih rukopisa. Uzalud nabraja Šišić po Klaiću, koliko put poslije 1166. dolaze u pripisci spomenuta plemena, jer doista ne treba to dokazati, da su ova poslije 1166. opstojala, već da su bila prije g. 1102. Mi na pr. poznajemo doglavnike predpošljednjeg hrvatskog kralja: Ljubomira, Tolemira tepčiju, Jakoba, Strezinju, Višena, Vratinu, Osrinu, Dežimira, Dobroslava, Dragoslava župane iz g. 1089., poznajemo iz vremena kralja Kolomana Radoslava, Saracina, Klimina, Miroslava Drežinu, hrvatske velikaše (Rački: Documenta 149., 151., 93.). A zašto ne ima ovih u pripisci? Sačinitelj pripiske nije već ni toliko poznavao stara hrvatska vlastita imena, da dodaje Šestorici od 12 navodnih poslanika i kršćanska krstna imena. Takozvana listina sloboština, izdana zadarskim opaticama g. 1102. očito je krivotvorina, načinjena oko g. 1190. Ako Hrvati ne će tu da vjeruju tvrdnji arcipopa zadarskog Ivana, da je g. 1103. vladao još u dalmatinskim gradovima grčki car Aleksije, (Cod. Dip. Croatiae, Daim, et Slav. II. 11—12), ako ne će pristat uz svjedočanstvo isprave od g. 1105., da je „ove godine slavodobitno ušao u Zadar milostivi kralj Koloman" (Cod. Dip. Croatiae, Dalm. et Slav. II. 15.), onda im možemo reći sa svetim pismom : „lapides clamabunt," „kamenje će prozboriti !" Ondje je na tornju opatičkog hrama zadarskog uklesano u kamen, da je „g. 1105. utjelovljenja Gospodnjeg, nakon triumfa i ulaza u Zadar kralj Koloman ovaj toranj sazidao" (Kukuljević: Cod. Dipl..I. 236). Kako