VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)
Strana - 205
205 U 60. broju od 26. srpnja 1845. doniješe „Novine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske" ovo službeno izvješće, što ga nadjoše u bečkom časopisu „Oesterreichischer Beobachter": „Barunu Josipu Jelačiću, pukovniku prve banske pukovnije, bude 8. srpnja javljeno, da je netko iz puške ubio mladoga krajišnika Savu VojnoviĆa nedaleko granice. Odmah bude povedena stroga istraga, te se naskoro ispostavilo, da su ovo ubojstvo izveli stanovnici susjednoga (bosanskoga) pozvidskoga kotara, i to na c. kr. zemljištu, čega ne mogahu tajiti ni oni stanovnici, koji su ovamo bili pozvani iz istoga okružja. — Pukovnik barun Jelačić ozbiljno i odlučno zatraži, neka mu se bez oklijevanja dade potpuna zadovoljština za učinjenu opačinu, a zločinac neka se uhiti ; podjedno se Jelačić zagrozio, da će sam sebi oružanom rukom pribaviti zadovoljštinu, ako Turci do večeri istoga dana ne udovolje zahtjevu njegovu. Istodobno pošalje Jelačić 8 kompanija svoje graničarske pukovnije na kordun, da pokaže ozbiljnost svojih riječi, pa da uzmogne odmah —- ako bude potrebno — izvesti svoju namjeru prema punomoći (ovlaštenju), koja je podjeljena zapovjednicima četa na granici. — Buduć da je stavljeni rok minuo bez uspjeha, razredi pukovnik barun Jelačić svoju vojsku u tri čete, pa 9. srpnja u 3V2 sa ta u jutro krene prema Pozvizdu, koji leži iy 4 sata s one strane granice nedaleko jednoga ukrepljenoga kaštela. Jelačićeve čete napredovahu u najljepšem vojničkom redu i s najboljim uspjehom. Bošnjaci uzmakoše svagdje, jer bijahu suzbijeni iz svojih kuća i stanova, koje su većinom tvrdokorno branili prema svojoj prirodjenoj ubojitosti. Naravno da je pri tome vatra uništila mnoge od njihovih zgrada zajedno sa spremljenom hranom i sa drugim imetkom. Na ovaj način izvršila se zagrožena kazna. Kako je cijelo ovo poduzeće moralo zadržati značaj osvete, izvedene uzastopce za zločinstvom, krenule su naše čete u istom vojničkom redu natrag na c. kr. zemljište. Ali na ovom povratku morahu se neprestano boriti sa Bošnjacima, koji U Pozvizd na pomoć pohrliše iz mnogih obližnjih razbojničkih gradova, kojima je zastrta ova zemlja. Ukupni broj njihov narasao je malo po malo gotovo do 3000 momaka. Od ovih je, na koliko se dosada dosta izvjesno znade, 60 poginulo, a 70 do 80 većinom teških rana dopalo uslijed hitaca, kojima su dobro gadjali hrabri naši Banovci. Medju ubijenima nalaze se mnogi njihovi najglasovitiji i najhrabriji vodje, n. pr. Oke Berkić iz Vranograča, Mujo Andanović, časnik Pozvizdčana, te Alija Ajdarac iz Male Kladuše, koji je. radi svoje smionosti osobito poznati čelovodja Bošnjaka. Medju ranjenima jesu zloglasni Mujo Elexovic i Ahmed Vostagić iz Vranograča. — Oko devete ure u jutro bijahu se sve izvedene čete opet u najboljem redu povratile u kordonske linije. Ovdje se po vojnički razrediše tako, da su dovle došavši Bošnjaci morali uzmaci, tim više, buduć da ih je žestoko pozdravljao ovdje na-
