VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 193

Dva Jelačićeva pisma o okršajima na hrvatskoturskoj granici. Prilog životopisu bana Jelačića. Nedavno kupio sam za naš zemaljski arkiv kod nekoga zagrebačkog antikvara dva vlastoručna njemačka pisma baruna Josipa Jelačića iz godina 1845. i 1846. Kasniji ban i grof Jelačić bio je tada (1841.—1848.) pukovnikom graničarske I. banske pukovnije u Glini. Prvo od spomenutih pisama pisano je u Glini dne 3. kolovoza 1845., dočim drugo nije datovano, ali po sadržaju možemo nagadjati, da je pisano negdje koncem veljače 1846. Oba su upravljena na poznatoga austrijskoga historičara i starinara Josipa Scheigera, tada ravnatelja pošte' u štajerskom Gracu. Nijesam mogao doznati, u kakovom je odnošaju stajao Jelačić naprama ovomu. Jelačić ga nazivlje kumom (Gevatter), ali ga nagovara sa „Vi". Jelačić u spomenutim listovima opširno opisuje okršaje s Turcima, koji se dogodiše dne 9. srpnja 1845. kod Podzvizda u današnjoj Bosni i 3. veljače 1846. kod Prosičenoga Kamena u današnjem kotaju slunjskom. Ovo su bile zadnje veće borbe na hrvatsko-turskoj granici. Iz Jelačićevih pisama razabireino, da su neke bečke novine („Allgemeine Zeitung") nepoi^jno kritizovale Jelačićevu taktiku, te da su kupališni gostču Topuskom i neki pukovnik širili krive vijesti o okršaju kod Podzvizda. Stoga se Jelačić u prvom pismu ogorčeno ogradjuje proti pisanju novina i širenju neistinitih vijesti o' njemu i njegovom vojničkom postupku. Zatim opisuje čitav tečaj dogodjaja kod Podzvizda, kako se u istinu odigrao. Ovomu pismu 13