VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)

Strana - 242

242 da, g. Deželić očevidno nekih imena mjesta nije čitao ispravno, na pr. : „ Jesitze" bit će „Jesenice"; „Lentendorf"- ne nalazim u repertoriju, nije li „Munkendorf" = Krška Vas?; Supetschendorf = Zupeča Vas; Horst = Boršt; ,,Tekavec" ne nalazim; Pristava; „Brezice" izmedju Hrastka i Gradca, nije li „Brezje" u općini Sv. Križ?; „Savinki Sela" je valjda genitiv od „Zavinek" (Selo); Uedenschloß? Heidenschloss?; „Ponschendorf" trebalo bi čitati „Prussendorf" (PrušnaVas); „Gredice" ne nalazim, Gradinje?; Ivšča?; „Wimwera" sigurno „Vini Vrh". Što se napokon tiče Fr. Muršića,

1 poznat je dosada najviše iz već imenovane „Korespondence dr. Jos. Muršca" str. 268, odn. 126—129. Iz tamo priobćenoga lista Muršićeva vidi se, da je ovaj Vrazov zemljak učio u Zagrebu te osobno općio sa Gajem; piše tamo: „Ja sam bio tri leta u Poesišu i Philosopha u Zagrebu i mnogo sem terpio po Direktori, i professori magyaroni, da se mi su drugi Professori — Mojses — Quatternik i ostali skupa z Gajum i Vrazom smejali, kak sem sve dobrovolno terpel — vendar došlo je vreme, da su Magyaroni pokrepali . . . mnogokrat pital me je Gaj : Jeli si ti rod g. Muršecu, da imaš njegvu ime . . . ?" (Muršić: Muršec!). Opširnije izvješćujem o Deželićevoj publikaciji u ljubljanskoj „Carnioli"; napose priopćujem tamo i jedan list, što su ga o izborima napose u Sevnici i Optuju 1848. donijele beogradske „Srbske Novine". Dr. Fr. Ilešič. Ispravci „Novim historijskim prilozima za povijest Albanije iz Bivši upravitelj svetojeronimske crkve u Rimu a sadanji sveučilišni profesor u Zagrebu dr. Karlo Horvat za svojeg boravka u vječnom gradu nije gubio banbadava svoje vrijeme, nego je marljivo kupio historijske podatke, prepisivao ili davao prepisivati priloge i dokumente za našu povijest i povijest naroda nama susjednih. Za sada je počeo izdavanjem onih priloga, koji se poglavito tiču Albanije. Ti spomenici su od neizmjerne važnosti i za hrvatsku etnografsku povijest, i za povijest naše crkveno-kulturne prošlosti. Izvještaj priopćen u zadnjem svesku „Vjesnika arkiva", što ga je god. 1641. poslao arcidjakon trogirski Francesko Leonardis kongregaciji „de propaganda fide" o crkvenim prilikama u Crnoj gori, u primorskim krajevima i u Albaniji, zaslužuje osobitu pažnju. U istinu je žalosno bilo stanje katolika u spomenutim zemljama u doba toga izvještaja. Radi toga Leonardis svjetuje kongregaciju, da dopusti svećenicima katoličke vjere vršiti crkvene obrede po grčko-iztočnom obredu, i čitati sve molitve i službe na staroslovenskom jeziku. Preporuča, da se uvježbaju u tomu i pitomci propagande odredjeni za ove strane. „Kalugjeri, veli on, i drugi svećenici shizmatici, znadu kako onaj narod uživa i osjeća, za to i u liturgijama i posljednjem pomazanju pjevaju poslanicu, evagjelije i psalme u našem jeziku. Treba ih u tome sliediti, te smatram potrebnim, da se tiska na ilirskom jeziku rimski ritual, preveden od oca Kašica. U tom pogledu su me osobito molili za posredovanje kod sv. kongregacije nadbiskup spljetski i drugi prelati pokrajine". rimskih arhiva". 17