VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)

Strana - 138

138 „chef et souverain de 1' ordre de la toison d' or", dočim je redom upravljao Maksimilijan kao naravni skrbnik Filipov. Sjedištem reda zlatnoga runa bijaše grad Bruselj u Belgiji. Filip Lijepi oženi se god. 1496. s Ivanom, kćerkom aragonskoga kralja Ferdinanda i kastilske kraljice Izabele. Po smrti svoje punice (god. 1504.) postade Filip kraljem Kastilije, ali umre već dvije godine poslije toga. Filip ostavi iza sebe dva sina : Karla i Ferdinanda, koji će baštiniti sve habzburške, burgundske i španjolske zemlje. Karlo postade godine 1516. kraljem španjolskim, a po smrti svoga djeda Maksimilijana god. 1519. takodjer carem njemačkim. Njegov pak brat Ferdinand udari zametak današnje monarkije austro-ugarske, jer je uz austrijske nasljedne zemlje po smrti svoga šurjaka Ljudevita II. god. 1526. zadobio Češku, Ugarsku i Hrvatsku. Car Karlo V. imao je samo sina Filipa II. Njemu odstupi 25. listopada 1555. burgundske zemlje zajedno s vrhovništvom reda zlatnoga runa. Filip naslijedi svoga oca 16. siječnja 1556. takodjer u Španjolskoj, dočim je njemačkim carem postao Karlov brat Ferdinand. Odsada poznaje povijest dvije grane habzburške dinastije: španjolsku i austrijsku. Pošto je španjolska loza vladala takodjer nad ostancima burgundskih zemalja, pripadaše joj vrhovništvo reda zlatnoga runa. Šef austrijske loze bijaše jednostavan vitez toga reda, imenovan po kralju španjolskomu. Tako je n. pr. car Rudolf II. postao vitezom reda zlatnoga runa tekar godine 1585., premda je vladao već od godine 1576. Medjutim se dogodiše takodjer neke promjene ustanova reda zlatnoga runa. Privolom pape Leona X. bude godine 1516. broj članova od 31 povišen na 52. Po statutu od godine 1431. pripadalo je vitezovima reda zlatnoga runa pravo, da na svome kapitulu (zboru, skupštini) sami biraju nove članove. No kralj Filip II. ishodi papinu privolu, da članovi reda zlatnoga runa budu po kralju imenovani, a ne od vitezova birani. Primanje novih članova obavljalo se ipak i nadalje samo na većoj skupštini vitezova reda zlatnoga runa. Takvoj skupštini obično je predsjedao kralj španjolski ; ako nije bilo njega, onda bi kralja zastupao po njemu za to odredjeni vitez. Prigodom primanja novih članova vrijedila je ova ceremonija: 1. Predsjednik skupštine podijelio bi kandidatu viteški udarac t. j. on bi ga lako udario mačem; ovo otpada, ako je kandidat već prije stekao viteštvo. 2. Predsjednik čita dekret, kojim kralj španjolski imenuje novoga viteza. 3. Kandidat čita statute reda zlatnoga runa. 4. Predsjednik pita kandidata, hoće li se pokoravati ovim statutima. 5. Kandidat polaže prisegu na statute. 6. Predsjednik stavlja novomu vitezu oko vrata lanac reda zlatnoga runa. 7. Svi prisutni vitezovi redomice zagrle brata svoga. Čast velikoga meštra reda zlatnoga runa pripadala je takodjer Filipovim nasljednicima u Španjolskoj, poimence kraljevima; Filipu III,