VJESNIK 12. (ZAGREB, 1910.)

Strana - 139

139 (god. 1598.—1621.), Filipu IV. (god. 1621.—1665.) i Karlu II. (god. 1665.—1700.). Španjolska loza habzburške dinastije izumre 1. studenoga 1700. s kraljem Karlom II. Naravnim baštinikom javi se austrijska loza habzburške dinastije. Ipak pripade Španjolska (iza dugoga rata) Filipu V., koji bijaše sin francuskoga kralja Ljudevita XIV. iz kuće Bourbon. Mirom u Utrechtu godine 1713. ostadoše caru i kralju Karlu VI iz austrijske kuće samo t. zv. španjolske nuz zemlje u Evropi. Pošto se medju ovima nalazila takodjer Belgija, kao ostatak burgundske vojvodine, smatrao se Karlo VI. jedinim zakonitim poglavarom reda zlatnoga runa. Zato se on još iste god. 1713. proglasi velikim meštrom, te s velikim svečanostima proslavi u Beču obnovu reda zlatnoga runa. Protiv toga prosvjedovao je god. 1721. na kongresu u Cambraiu španjolski kralj Filip V. Mirom u Beču godine 1725. bude odredjeno, da odsada čast velikoga meštra reda zlatnoga runa pripada i Filipu V. i Karlu VI. Car i kralj Karlo VI. umre 20. listopada 1740. bez muških potomaka. S njime je nestalo takodjer austrijske loze habzburške obitelji. Medjutim se već Karlova kći i nasljednica Marija Terezije udala za vojvodu Franju Lotarinškoga. Na njega prenese iza očeve smrti čast velikoga meštra reda zlatnoga runa. Protiv toga prosvjedovao je godine 1741. španjolski kralj Filip V., koji uze tvrditi, da odsada čast velikoga meštra reda zlatnoga runa pripada jedino španjolskoj kruni. Ali ovaj prosvjed ostade bez ikakvog uvaženja i posljedica. Red zlatnoga runa postoji sve do danas podijeljen u dvije sekcije: austrijsku i španjolsku. Članom austrijske sekcije može postati samo takav plemić, koji je katoličke vjeroispovijesti, a potječe iz stare besprikorne obitelji ; ipak može vladar vitezom reda zlatnoga runa privolom pape imenovati takodjer protestantskoga plemića, što se u španjolskoj sekciji zbiva i bez papine privole. Za austrijsku sekciju vrijedi statut, koji je god. 1757. štampan u Beču. Sjedište reda preneseno je iza godine 1770. iz Bruselja u Beč. Vitez reda zlatnoga runa nosi u svečanim zgodama ovakvo odijelo : crvene čarape, crvene cipele, svijetlo-crven talar od baršuna, isto takovu kapu, te grimizan plašt i kaput, obložen teškom bijelom svilom (taft). Godišnja svečanost reda zlatnoga runa obavlja se 30. studenoga (na Andraševo), odnosno prve slijedeće nedjelje. Na prvi dan Uskrsa prisustvuju vitezovi svečanoj službi božjoj u dvorskoj crkvi ; iza sv. mise obavlja se skupština (kapitul) vitezova reda zlatnoga runa. Tom prigodom polažu novo imenovani vitezovi svoju prisegu i dobivaju t. zv. Ritterschlag. Svaki nadvojvoda austrijski postaje vitezom reda zlatnoga runa onda, kada bude proglašen punoljetnim : samo prijestolonasljednik biva imenovan vitezom odmah iza poroda svoga. Red zlatnoga runa pripada vitezu doživotno. Po vitezovoj smrti moraju se znakovi reda uručiti u kancelariju reda zlatnoga runa, da se uzmognu predati no-