DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 89
89 U oči ovih isprava, koje nam bjelodano dokazuju, da je Koloman bio po hrvatskim plemenima izabran i krunjen za hrvatsko-dalmatinskoga kralja u starom kraljevskom od starine hrvatskom gradu Belgradu na moru, koji nije nikada potpadao pod t. zv. thema Dalmatiae, bila bi stvar posvema jednostavna, kad nebi trogirska listina od g. 1108. govorila o krunidbi u futurnoj formi. Ako je naime kralj Koloman već godine 1102. bio krunjen za hrvatsko-dalmatinskoga kralja, kako je mogao u listini od godine 1108. reći: cum ad vos coronandns advenero — kad ću k vama doći, da se krunim ? Ovu futurnu formu naročito ističe ugarski historik Pauler 412 ) u svojoj povjesti Arpadovaca, koji poričući podjedno istinitost Kolomanove diplome od g. 1102., hoće u ovim riječima trogirske diplome vidjeti tek neku frazu, 413 ) kojoj ipak nikojega tumačenja dati znao nije. Marczali 414 ) već ide dalje, pak kuša istumačiti upitne riječi na slijedeći način: „U ovim riječima nema se tražiti svečana krunidba za kralja Hrvatske ili Dalmacije, kako mnogi misle. Kada su kraljevi putujući zemljom prisustvovali u kom ovećem gradu većim svečanostima, primali su okrunjeni 1116 ) (koronâsan) poklonstva. Da gornje riječi označuju samo ovu svečanost i ništa više, proizlazi jasno i od tuda, što upitne riječi nalazimo doslovce i u privilegijama izdanim Spljetu i Šibeniku. U trim pako gradovima valjda nisu ugarskoga kralja okrunili kraljem Hrvatske i Dalmacije." Tako Marczali! O slabosti ovoga tumačenja jedva treba trošiti riječi. Naše mišljenje ob ovom pasusu trogirske diplome jest slijedeće: Činjenica jest, da nije samo Trogir, već da su i drugi gradovi dobili take diplome, i da su ove doslovce jednake. Činjenica je nadalje, da su pozniji kraljevi, kad su dali povlastice drugim gradovima, kao Šibeniku i Omišu, formule trogirske diplome prihvaćali. Činjenica U časopisu: Szâzadok od g. 1888. p. 329. Pauler se ovdje ne pravom pozivlje na Hajnika, jer ovaj u svom djelu: A magyar alkotmâny ésjog az Arpâdok alatt, p. 122. op. 3. ne veli, kako mu u usta meće Pauler, da su riječi: cum ad vos coronandns advenero, tek fraza: „de stylo" (tako Pauler!), već govoreći o spljetskim privilegima, naročito Gezinom od 1142. veli, da su riječi: „quum autem ad vos coronandus, aut vobiscum regni comitia (sic!) tractaturus venero" stara točka, uzeta iz Kolomanove diplome, koja već kašnje nije imala snage, jer da nam vrelai ovake krunidbe od Kolomana amo više ne spominju. 0 snazi riječi same Kolomanove povelje ne veli Hajnik baš ni riječi. — cf. i Szalay: Zur ung. kroat. frage, Pest. u. Leipzig 1863., p. 28. m ) Ipolyi: A magyar szent korona p. 81. veli, da ugarska povjest nepoznaje ni drugu krunu, nego Stjepanovu, ni krunidbu osim ovom, a onda nastavlja, da se jedino o Kolomanu priča, da je,posebno krunjen za hrvatsko-dalmatinskoga kralja, nu dodaje „de lehet, hogy ez csupân a hôdolâs és foglalâs megerositését akarja kifejezni," to Jost, da se tim hoće samo označiti utvrdjenje poklonstva i osvojenja. 41 ') Enchiridion, p. 126. op. 1. 4l5 ) U Njemačkoj bilo je na velike svetke, osobito na Uskrs i Duhove običaj, da se je kralj javno pokazao sa krunom na glavi. Götzinger : Reallejdcon der deutschen Altertümer, Leipzig 1885. p. 522,
