DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 78

78 Talijan Antun Bonfinij, koji je u. i486, došao u BeČ na Matijin dvor, u svojoj povjesti,

364

) uredjenoj na način Livijevih dekada, veli,

365

) da je Ladislav: Dalmatiam cum Croatia perpetuo jure regno Ungarorum adjecit. Nadalje: dalmaticam expeditionem affinitatis jure suscepit. Ladislav osvoji cijelu Valeriju, koja se prostire medju Savom i Dravom

3

^) Ovo je dakle očito Slavonija, a jer Bonfinij govori ipak o Dalmaciji i Hrvatskoj, to je nov dokaz, da je Slavonija bila provincija hrvatsko-dalmatinskogu kraljevstva. Velim nov dokaz, jer sravnimo li Bonfinove riječi sa budimskom i bečkom kronikom,

367

) vidimo, da je on iz drugih vrela crpati morao. Bonfinij nam za Kolomana pripovjeda, da je dao Dalmaciji „perpetuam libertatem" kako je bio obreko, kako to vele mletačka vrela, dočim veli: Ungarorum annales .... Colomannum aiunt collatis cum Petro signis, qui eius regionis rex erat, in monte Medrusiae editissimo, quem Petergazdiam, id est Pétri montem nunc appellant, atrocissime pugnasse, caeso rege, Dalmaciam jure belli Ungariae adjicisse. Imo a Petro, post Ladislai mortem, qui eam Panonibus addixerat, occupatam potius récupérasse videbatur . . . Evo nas dakle natrag kod pripovjesti Kezine, samo, da je ovdje opširnije dana. Prispodobimo li pako pojedine riječi sa bečkom i budimskom kronikom, posve bjelodano proizlazi, da su obe kronike Kolomana sa Ladislavom pomješale, jer Kolomanu posve pristaje Bonfinijev izraz: récupérasse, dočim riječ obiju kronika restituit, ne pristoji prvoj i kako se ispostavi, provizornoj okupaciji kralja Ladislava. Od Bonfinijeve za koju godinu starija povjest Ranzanova

3

*

8

) veli, da je Ladislav pritekao u pomoć svojoj sestri, te joj spasio državu, 391

) Krones; Handbuch der Geschichte Oesterreichs, Berlin 1876., I. p. 10. velj za njegovo djelo, ma da je slabo u kronologiji: „nichts desto weniger ist es ein Werk von umfassender Anlage und aus einem Gusse ..." 365

) II. dekada, knj. 4. Citovano izdanje p. 225. 366

) Ladislav po tom zauze samo Slavoniju, što se potpuno podudara sa Tomom arcidjakonom, da Ladislav nije došao: ad maritimas regiones. cf. Lucius: de regno lib. II. c. I. (Schwandtner p. 170.). —-Zato i dobro pripominje Du Cange: Hist. Byz. p. 234. za Ladislava, da: Croatiae dumtaxat, non vero Dalmatiae rex inscriptiis legatur. cf. Vjesnik arkiva: IV. 274. 387

) Bečka kronika c. 65 (Florianus

: o. c. p. 203.) ima samo, da je Koloman bio u Zadru i hotio ovaj zapaliti, kad li ga svetac u tom preprijeći, pojavivši mu se u snu. Tek na konac c. 67 (Flor. p. 206) veli : Iste (seil. Colomanus) Dalmatie regnum oceiso suo rege Petro nominato in montibus Petergozdia Hungarie adjunxit. Pošto u cap. 62. veli kronika, da je Ladislav Hrvatsku i Dalmaciju: „integraliter sibi restituit," to je jasno, da se ono, što se pripovjeda za Jjadislava, za pravo odnosi na Kolomana, i obratno ono, što govori o Kolomanu, da se tiče Ladislava. Logično je naime, da je JMdislav pripojio dio Hrvatske (Slavoniju): adjunxit, a da je kašnje Koloman izgubljenu ovu stečevinu ujedno sa daljnom novom: „integraliter sibi restituit." — Ovaj pako logički red ima zaista Bonfinijevo pripovjedanje. 368

) Razzano, Ranzanus rodjen 1420. u Palermu, dodje g. 1486. na dvor Korvinov, gdje je prebivao tri godine. Umre g. 1492 u Luceriji. Njegov: Epitome rerum