DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 70
70 da ima pravo Katona* 26 ) da je papa htio Salamona „regno restitui" a ne Gezu ustoličiti za kralja. 326 ) U tom nas potkrepljuju riječi papinske poslanice na Gezu, 327 ) gdje veli: unde nobis cura est et corde pia solicitudo inhaeret, quatenus inter te et consanguineum tuum Salamonem regem faciamus pacem. Shvaćanje Gezino, kako nam ga prikazuje Thuroc u svojoj kronici, prikazuje nam već prvi početak državopravnoga znamenovanja Stjepanove krune, kao jedine zakonite i stoga prozvane svete, 328 ) kako je nalazimo u zadnjem razvitku ugarskoga državnoga prava, i po kojoj se je samo onaj smatrao zakonitim kraljem, koji je s njom bio krunjen. 329 ) Ispravnost našega shvaćanja o velikom državopravnom znamenovanju krunidbe, usljed koje je krunjeni kralj jedini zakoniti vladar, pokazuje nam i držanje Ladislavovo nakon smrti njegova brata Geze. Kako je Geza respektovao Salamona kao zakonitoga kralja, tako evo vidimo, da se i Ladislav žaca, dati se kruniti, ma da ga je narod izabrao, dokle živi zakoniti, to jest krunjeni kralj Salamon. Et quamvis ipsum Hungari in regem elegerunt, nunquam tarnen in capite suo coronam posuit .... vivi regis coronam, usque dum legitime coronaretur, habere noluit; proponens in animo ut . . . regnum Salamoni redderet et ipse ducatum haberet. 330 ) Ova vijest je tim važnija, kad znamo, da kralj Salamon sa Ladislavom nije bio u nikojim dobrim odnosima, već da je medju njima bio i gradjanski rat, kome je po svoj prilici glavnim bilo uzrokom, što se je Salamon smatrao štićeni326 ) Epitome chronologica rerum hungaricarum I. p. 172. 3a6 ) Tako naročito Marczali u svojoj citovanoj povjesti p. 105. 327 ) Jaffé: o. c. broj 3710. Fejér: Cod. diplom. I. 424, — Istoga je mnijenja i Ipolyi: o. c. p. 62. veleći da papa nije nazvao Gezu kraljem, već samo duxom, jer da. je on bio uzurpatorom, koji nije bio zakonito okrunjen. — Drukče Pray: Annales pagina 75. 32S ) Dlugoš: o, c. p, 123 veli: da krunu „parum juxta appellatione sanctam vocant, cum nullum metallum possit in se includere sanctitatem, nisi usurpatam, vel ementitam." Dlugoš očito nije shvatio, kako su Magjari prirodnim nagonom u eksMuzivnosli Stjepanove krune, koju ćuvati bilo je u njihovoj fizičkoj vlasti, nalazili obranu protiv različitim pretendentom i moćnim susjedom, koji su se polakomili za. njihovom državom. — U ovu pogrešku u ostalom padaju i mnogi pisci poznije, pače i naše dobe. — Sr o tom vrlo zanimivom pitanju: Kmety u „Magyar jogâszegyleti értekezések," XXVIII. svezak 4.; Maurović: Mjesečnik, godište 1904. b. 632.; Dr. A. Luschin von Ebengreuth u : Oesterreichische Rundschau, 1908., Band XV. svez. I. (April), gdje se kritizuje Timonova nauka o sv. kruni, koju razlaže u svojoj pravnoj povjesti; Marczali u „Pester Lloydu" od 26. prosinca 1908. 329 ) Ipolyi: o. c. p. 61. tvrdi, da je već sv. Stjepan sam dao državopravno znamenovanje kruni, nazivajuć ju u svom zakoniku: corona regni (Decretum S. Stephani lib. I. Endlicher: Mon. Arp. q. 300 sq.) 330 ) Thuročeva kronika II. 56.; Chron. Marci, c. 61.
