DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 20
20 ničar, zvan klusar (Doc. 127, p. 132). 88 ) Ovaj je porez iz početka dapače bio identičan sa carinom, kako gore vidjesmo. Da li su obrtnici plaćali tecivarinu, to ne znamo. 89 ) Ali znamo stalno, da je već u vrlo davno vrijeme u primorskim gradovima bio razvit dapače i umjetni obrt, kao zlatarstvo, rezbarstvo i t. d. Doc. 111 (p.. 131) spominje Grubisu zlatara, dakle domaćeg sina, kako mu hrvatsko ime svjedoči. 90 ) Kninske iskopine živ su dokaz za nekadanji razvitak domaćega obrta 91 ). Osim ovih javno - gospodarstvenih dohodaka, svakako bile su još vrlo izdašno vrelo dohotka globe, koje su ili posvema ili dijelom tekle u kraljevsku blagajnu. 92 ) I konfiskaciju dobara spominje nam jedna isprava, koja je ali sumnjiva (Rački, D. No. 51.). Daće sve nijesu tekle u javnu blagajnicu, već dijelom u džep onih, koji su je pobirali, pri ćem dobivaju karakter pristojba 93 ) ili su pako bile odredjene za stanovite gradske činovnike. Za ovo posljednje imamo naročito dosta primjera u statutima gradskim, osobito onim Dubrovnika. Većina ipak svih ovih javnih daća išla je u dalmatinskim gradovima u gradsku blagajnu, što posvema odgovara historijskom razvitku dalm. gradova u pravcu njihove ovisnosti prema Bizantu, a kašnje hrvatskim kraljevima. Kada su godine 875.—6. Hrvati opet priznali vrhovništvo cara bizantskoga, vidimo da dalmatinski gradovi i otoci sačinjavaju još doduše posebnu provinciju, no samo naslovno kao thema u vojničkom s») Rački: Rad XCIX. p. 91. 8S ) Cibrario: L c. II. p. 116. Tassa sull'industra. M ) Rački: Rad CXVI p. 225. 91 ) Sr. Poparićevu raspravu o naušnicama nadjenim u Solinu iz dobe hrvatske narodne dinastije, koje da su domaće hrvatsko djelo iz konca VII. ili iz VIII. vijeka. (Bulić: Bullettino di archeologia e storia dalmata, XVIII, p. 57 sq.) 92 ) G. 1069. odredjuje kralj Krešimir globu od sto libra zlata za kraljevsku kuriju za one, koji bi uzradili proti njegovoj darovnici. (Rački: D. No 55. p. 73.) Po povelji od g. 1071. (Rački: D. No 67. p. 88.) ide polovina globe crkvi, a polovina kralj, blagajni. Doc. No 40 p. 52. takodjer odredjuje globu, ali ne veli kamo teče. Cf. D. 51. p. 66. „quadruplum ecclesiae restituât." Ova je ali isprava vrlo sumnjiva. — Zvonimirove darovnice Rački: D. No 98. i No 99.) takodjer odredjuju, da se polovica globe ima dati u kraljevsku blagajnu: regali inferatur fisco. — Kako su se kazni slobode u ovo vrijeme vrlo rado zamjenjivale globom, dapače u mnogim prilikama i iste smrtne kazni, — po čem je naravno ovo vrelo dohodka bilo razmjerno važnije nego li danas, o tom sr. Mijatović u Glasniku, XXVI, p. 173. 93 ) U Bizantu plaćali su se osim redovitih poreza još i komplementarni, a osim ovih još su pobirači za sebe brali t. zv. o.6viljftei&v (običaj) i to jedan miliarisij od nomismata. cf. Chalandon: 1. c. p. 302. — Ovim nazivom aovYj&Eiai nazivahu i druge uobičajene daće, tako n. pr. i sudske pristojbe, cf. Zachariä von Lingenthal. Geschichte des griechisch-römischen Rechtes, treće izdanje, Berlin 1892. p. 363.
