DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 21

21 pogledu,

94

) ali posebna eparhija više nisu, jer su pojedini gradovi posvema autonomni u sudbenosti, a po gotovo u pogledu financijalnom nisu više nikakova έπίσκεφις, a niti ne sjedi u njihovom području kaki praktor ili drugi pobirač javnih daća, jer onaj βραχύ τι, što daju u pri

znanje bizantinskoga vrhovništva (ίνα μόνον δείκνοται ή προς τοός βασι

λείς των Τωμαίων . . υποταγή και δοόλωσις), davaju izravno strategu.

95

) Istina je, da su od sada ti gradovi u financijalnoj ovisnosti

36

) od vla

dara hrvatskoga, ali ipak za to zadržaše veliku financijalnu autonomiju, jer svaki grad daje stanoviti u novcu točno opredijeljeni tribut uz neke vrsti terraticum u naravi.

97

) Gradovi su dakle dalmatinski uživali po prirodnom razvitku stvari po mogućnosti još i veću samoupravnu neovisnost, nego li talijanski, za koje znamo, da su mnogo ranije znali se doviti državnopravne samostalnosti, nego li primjerice carevinski zapada, koji su tek u drugoj polovici 13. stoljeća stekli ograničenu autonomiju.

98

) A nema nikoje dvojbe, da je njihova autonomija ostala vrlo prostrana i onda, kad su hrvatskoga kralja priznavali svojim zakonitim vladarom, pa su po prirodi stvari mnoge daće, koje su inače u drugom teritoriju hrvatske kraljevine išle u blagajnicu kraljevskoga fiska, u dalmatinskim gradovima ostale municipalnim dohotkom. Koliko je kralj Koloman manje dobivao od javnih prihoda dalmatinskih gradova, nego li Zvonimir, to za danas još neznamo, ali da je dobivao manje, to nam pokazuje sama činjenica pakta, sadržanog u listini danoj Trogiru i drugim gradovima. Kada pretšastnici Kolomanovi na hrvatskom prijestolju ne bi bili imali više prava na dohotke dalmatinskih gradova, nema dvojbe, da bi po ondašnjem običaju, Koloman naročito istaknuo u diplomi, da će imati iste one dohotke, koje su imali njegovi pretšastnici domaće dinastije. Bilo bi vrlo pogrešno misliti, da je i sva ostala kraljevina Hrvatska u pogledu javnih daća bila jednako privilegovana, kao dalmatinski nekoć carski gradovi. Ta to bi i bilo posvema neprirodno. Kralj Koloman nije postao suzerenom Hrvatske, već njezinim suvere91

) Bizantsko carstvo bilo je, veli Zachariä von Lingenthal, Geschichte des griechisch-römischen Rechtes, III. izd. Berlin, 1892. ρ. XIV., razdijeljeno u vojnom pogledu na ternata, u pravosudnom na Ιπαρχίαι, a u financijalnom na Ιπισκέφεις. Prvim su na čelu bili στρατεγοί, drugim κριταί, a trećim obično πράκτορες. — Lav Isaurijski (716.—741.) protegao je moć stratega i na civilnu upravu, kome su od sada pretstavnici pojedinih grana uprave bili podvrženi. cf. Geher: Die Genesis der byzantinischen Themenverfassung, Leipzig 1899 (XVIII. phil.-hist: Cl. Kön. sächsische Gesellschaft der Wissenschaften) p. 75. 95

) Δίδοσθαι τω στρατηγώ. Rački: D. ρ. 372. (Const., de admin. imp. c. 30.) ί6

) Τπόφορα των Σκλάβων. Ibid. 91

) "Εκτος οΐνοο και έτερων διαφόρων εΙδών. Ibid. 98

) cf. Mijatović: Glasnik XXVI., ρ. 176.; Schröder; Lehrbuch der deutschen Rechtsgeschichte, 4. izd. Berlin 1902. p. 542. i 642,